pinterest.com
I Marija, majka Isusa iz Nazareta, zloupotrebljava se za kultne poduke crkvenih institucija. Marija, jednostavna žena, odana Bogu, izvršila je veliko djelo u skromnosti i poniznosti. Ona je pripadala malom broju ljudi koji je do posljednjeg časa vjerno pomagao Isusu iz Nazareta, Kristu.Kako velika je uistinu bila Marijina patnja dok je Isus iz Nazareta morao ići gorkim, bolnim križnim putom! Ona koja je Isusa nosila pod svojim srcem i nadalje nosila u svojem srcu morala je gledati kako njezina ljubljenog Sina nedužnog muče i razapinju na križ. Isus iz Nazareta je na sebe preuzeo nešto nezamislivo, i nezamislivo velike su morale biti i Marijine boli dok je gledala svojega ljubljenog Sina kako neizrecivo pati.
Tu plemenitu ženu, odanu Bogu, koja je morala toliko toga doživjeti i propatiti, vatikanska Crkva povlači u talogu svojega marijanskog kulta – kulta nasilne božice-majke, kao što odgovara svijetu predodžbi muških svećeničkih fantazija. Papa Ivan Pavao II. (1920. – 2005.), čija je deviza vladanja „totus tuus“, „potpuno tvoj“, bila usmjerena na Mariju, u svojoj enciklici „Redemptoris mater“ 1987. ponovio je jednu bitnu vjersku tezu 2. vatikanskog koncila. Koncil je Mariju interpretirao kao majku koja se s pogubljenjem svojeg Sina „povezala u majčinskom duhu, tako što se s puno ljubavi suglasila s podnošenjem žrtve, koju je ona rodila.“ (Odlomak 18, citat prema vatican.va)
Kakvo duboko izrugivanje Isusa, Krista, i Njegove majke Marije! Tadašnji svećenici muškarci htjeli su Njegovo pogubljenje, a nahuškani narod se suglasio.
Isus iz Nazareta nije naučavao „štovanje Marije“
Isus iz Nazareta poučavao je molitvu u tihoj sobici u kojoj se s povjerenjem smijemo obratiti Bogu, našemu nebeskom Ocu. Pritom nam nisu potrebni posrednici ni zagovornici da bismo razgovarali s Bogom.
Nije potrebno ni prizivanje majke Isusa iz Nazareta, Marije. Čak i u crkvenim biblijama preneseno je sljedeće:
Nakon što Mu je neka žena iz naroda doviknula: „Blago ženi čija te utroba nosila i prsa koja si sisao“, Isus iz Nazareta je odgovorio: „Većma blago onima koji slušaju riječ Božju i drže je.“ (Luka 11, 27-28) Isus iz Nazareta nije se mogao jasnije izraziti protiv svakog kulta ličnosti, također u odnosu na Svoju zemaljsku majku Mariju.
Vatikanska Crkva, međutim, upravo suprotno od Njegova učenja, prakticira pravi marijanski kult. U jednome „apostolskom pismu“ pape Pavla VI. iz 1974. godine piše: „Otkako smo uzdignuti na Petrovu stolicu, stalno smo se trudili promicati marijanski kult.“ (vatican.va)
Stoga da još jednom razjasnimo: asimilacija Marije za „nebesku kraljicu“, „majku Božju“, „Bogorodicu“, kojom muževi Crkve hoće Mariju utamničiti u svoj religijski kult, odgovara poganskim ritualima i nema veze ni s Isusom iz Nazareta ni s Marijom.
S „Marijom“ u rat
Crkvena zloupotreba Marije nema granica. Vatikanska Crkva degradirala je Mariju čak u krvavu i ratnu božicu. U spomen na najkrvavije pokolje u našoj povijesti u katoličkoj Europi podignute su takozvane crkve Marije pobjednice. Ubijanje s Marijom postalo je takoreći katolički običaj.
Dvojica eksperta za crkvenu povijest, Karlheinz Deschner i Horst Herrmann u svojoj knjizi „Anti-katekizam“ pišu: „Brojni katolički veliki koljači bili su usrdni Marijini štovatelji. Car Justinian I., koji je s papinom pomoći iskorijenio dva germanska naroda, svoje krvave pobjede pripisao je Mariji. (…) Karlo Veliki, koji je (…) na grudima stalno nosio Marijinu sliku, u 46. godina vladavine u gotovo pedeset ratnih pohoda desetkovao je čitave narode (…) Marijin bojni kult bio je izgrađen. (…) Bojni poklič je glasio ‘Marijo, pomozi’. Križari su zazivali Madonu prije nego su počeli ubijati, a zatim su slavili djevičansku pobjednicu. (…)
Strašni masakr albigenških ’heretika’ bio je ‘trijumfalan pohod naše drage Gospe pobjednice’, rat protiv islama, koji se protezao čitavim srednjim vijekom, pobjeda ‘Majke Božje’. (…) I prvo veliko krvoproliće u Tridesetogodišnjem ratu, bitka na Bijelom Brdu 1620. godine, bila je Marijina pobjeda. Vojskovođa Tilly, gorljivi štovatelj Madone, izborio je ‘svoje 32 pobjede u znaku naše drage Gospe od Altöttinga’.
Tako se nastavilo sve do našeg vremena. Marija je bila zaštitnica Mussolinijevih četa avijatičara, a čak je i španjolski građanski rat u Francovim očima bio okrunjen marijanskom konačnom pobjedom.“ (str. 168) Kojim su dijaboličkim duhom bili opsjednuti ti katolički ratni huškači kad su sva ta ubojstva, svu tu patnju, sve te muke pripisali majci kneza mira Isusa iz Nazareta? Muškarci Crkve ne prežu ni pred bilo kakvom gnusnom zloupotrebom.
Odlomak iz knjige: Rehabilitacija Krista Božjeg
Autori: Martin Kubli, Dieter Potzel, Ulrich Seifert
Priredila: Ana Jurić
Isključuje li vjera ljudska prava 