Početna stranica » 2017 » Travanj
Monthly Archives: Travanj 2017
ZLATNO TELE
Priredio: Aris Kostadinov
Citat iz knjige: Ovo je Moja riječ – Kristova objava koju svijet ne poznaje
Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam
i produbljujem riječ:
Fotos:www.svjetloriječi.ba
Mojsije je Izraelcima morao učiniti neke ustupke jer su oni, kao i sva bića i ljudi, od Boga imali i imaju slobodnu volju da se pridržavaju zakona života ili da ih zanemare. Usprkos Mojsijevim upozorenjima i uputama da njihovo mišljenje i postupanje ne odgovaraju Božjoj volji, mnogi su Izraelci ostali u grijehu. Mnogi se nisu držali Božjih zakona ili su ih se samo djelomice pridržavali.
PONEROLOGIJA – DIKTATURA PSIHOPATA ŠPANJOLSKI NADBISKUP TVRDI: Žene su krive što ih muževi tuku!
matrix world
https://matrixworldhr.com/2016/04/21/spanjolski-nadbiskup-tvrdi-zene-su-krive-sto-ih-muzevi-tuku/
Autor: Ljubica Šaran
Uza sve pokušaje pape Franje da Katoličku crkvu očisti od pedofila, silovatelja, kradljivaca i psihopata svih boja i oblika, svako malo se dogodi da vatikanski prinčevi, nama poznati kao nadbiskupi i kardinali pokažu svoje pravo lice koje nema nikakve veze s empatijom i ljubavlju. Psihopatska izjava nadbiskupa Toleda Braulioa Rodrigueza je gotovo u potpunosti ignorirana od strane medija unatoč stravičnoj poruci koju ona nosi.
Je li nadbiskup Braulio Rodriguez psihopat, ženomrzac, ili sve to kad smatra da je žena kriva ako je muž tuče i fizički napastuje?
Tijekom mise 27.12.2015. u toledskoj katedrali nadbiskup Braulio Rodriguez je svojim vjernicima propovijedao o važnosti bračnog sakramenta i sve neodgovornijem i opasnijem djelovanju današnjih žena u braku. Nadbiskup je objasnio okupljenim kako bi žene izbjegle batine da slušaju svoje muževe. On također smatra kako bi žene mogle izbjeći fizičke povrede da ne traže rastavu od svojih muževa.
Nije prihvatljivo da u otvorenom, demokratskom, sekularnom i pluralnom društvu jedna vjerska sekta, pa bila ona i Katolička Crkva, bahato i nametljivo diktira tom društvu način i uvjete življenja.
Kolumna Josipa Supića
Istina
Fotos: smjeh.blogospot.com
Komentar glavnoga urednika Glasa koncila u broju od 13. ožujka 2017. povodom očitovanja Ustavnoga suda na prijedlog da ocijeni ustavnost tzv. Zakona o pobačaju obiluje pljuvačkom po sucima Ustavnoga suda zbog, kako kaže komentator, manjka hrabrosti i podlijeganja ideologiji, zbog toga što Rješenje Suda štiti i oživljava duh i pravne zasade komunističkog režima, zbog toga što su naravnom pravu pretpostavili tzv. novokomponirano ljudsko pravo, konkretno pravo na izbor, zbog toga što su svojim postupkom i stajalištem glede početka ljudskog života zapravo zdravom razumu i svojem izvornom postupanju, tj. sudovanju, pretpostavili ideološke i političke dogme onih koji su ih izabrali u Ustavni sud.
Izjave pape Franje koji je vodio u petak navečer jedan od najsvetijih obreda katoličke liturgije, Križni put koji tradicionalno ide oko Koloseuma, jednog od zaštitnih znakova Rima.
Fotos: AntenaZadar
Papa: Smrti migranata, ratovi i skandali u crkvi su sramotna djela, ali Isus ih treba oprostiti.
Papa je osudio “svakodnevno prolijevanje krvi nedužnih – žena, djece, imigranata, progonjenih ljudi” kao i sebičnost i pohlepu. Govoreći o nedavnim vatikanskim skandalima također je tražio oproštaj za sve svećenike koji nisu ispunili svoje zadaće.
Pitamo sve koji imaju uključeno objektivno razmišljanje, svejedno jesu li vjernici ili nisu: kako tražiti oprost ako nije bilo ili nema iskrenog čina pokajanja. Čin iskrenog pokajanja bi bio prihvatiti Isusov nauk i ukloniti svoj koji je potpuno suprotan Isusovom. To bi sasvim kratko i pojednostavljeno bilo slijedeće: Ukloniti rituale, sakramente, dogme, i poganske kultne tradicije ukalupljivanja ljudske svijesti koje ograničavaju slobodu življenja.
Tada će doći svršetak Zemlje. Ona će se rasprsnuti poput orahove ljuske – i unutarnje svjetlo, finotvarna supstancija, duhovni dio planeta iz vječnog Jeruzalema, ustremit će se prema Nebu a s njime i svi oni koji su prožeti svjetlom istine.
Priredio: Aris Kostadinov
Iz knjige: Ovo je moja riječ
7. Budući je Isus znao da Njegovi učenici gunđaju o tome, reče im: „Ljuti li vas ovo? Kako, ako vidite Sina čovječjega da se uzdiže onamo gdje je i prije bio? Duh je taj što daje život, meso i krv ne postižu ništa. Riječi koje vam govorim su Duh, one su život.
8. Ali među vama su neki koji ne vjeruju.“ Isus je od početka znao za one koji ne vjeruju i tko će Ga izdati. Poradi toga On im reče: „Nitko ne može doći k Meni osim ako mu Moj Otac ne dopusti.“
9. Od tada su mnogi Njegovi učenici otišli i više nisu išli s Njime. Tada Isus reče dvanaestorici: „Hoćete li Me i vi napustiti? (Pogl. 31, 7-9)
Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam
i produbljujem riječ
Spoznajte, Moja ljubljena braćo i sestre koji živite u Kraljevstvu mira svojeg brata Krista:
Ono što sam doživio i propatio kao Isus iz Nazareta, događalo se i dalje u svim generacijama – sve dok čovjek i Zemlja nisu postali svjetlotvarniji.
U ovoj knjizi „Ovo je Moja riječ“ čitate što se ponavljalo u starome, sotonskom vremenu.
Spoznajte: Kraljevstvo mira Isusa Krista bilo je utemeljeno i građeno kroz mnoge generacije. Uvijek iznova ljudi su doživljavali kako propadanje onoga što je bilo stvoreno u Duhu Božjem, tako ponovo i uspon. Međutim, iza svakog propadanja Kraljevstvo mira Isusa Krista uskrsnulo je sjajnije i savršenije obuhvaćajući sve više i više svijet svojom svjetlošću. Jer kao što je sve evolucija prema Vječnome, i Kraljevstvo mira Isusa Krista imalo je svoju evoluciju od početka pa sve do svjetlotvarnosti velikih područja Zemlje. Svjetlosna tvar je finija materija. U prvim generacijama izgradnje, nakon osnivanja, još u najdubljoj zgusnutosti materije, sotona osjetila je uvijek iznova zavodio ljude da bi stavio ruku na djelomične temelje Kraljevstva mira Isusa Krista.
Izgredi ljudi bili su različiti. Narodi staroga, grješnog svijeta divljali su sve više. Kao u Noino doba ženili su se i udavali. Žderali su i pili žestoka pića.
Priredio: Aris Kostadinov
Ulomak iz knjige: Ovo je Moja riječ
4. Jer o tome je zapisano: oni će pustinjom hodati četrdeset i devet godina dok se ne očiste svojih požuda, prije nego se nastane u Zemlji spokojstva, da, oni će hodati sedam puta sedam godina jer nisu prepoznali Moje putove niti su slijedili Moje zapovijedi. (Pogl. 31, 4)
Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam
i produbljujem riječ:
Mojsije je primio nalog od Boga da porobljene Izraelce iz Egipta odvede u Obećanu zemlju, u zemlju njihovih očeva.
Velik dio naroda kojeg je Bog povjerio Mojsiju bio je tvrdokoran. Zato je Mojsije činio narodu neke ustupke da bi time poneke preko njihove tvrdokornosti doveo do spoznaje i do unutarnje zrelosti. Naročito ih je poučavao da ti ustupci nisu Božji zakoni već samo pomoć da preko samospoznaje pronađu put do zapovijedi.
Neki su pronašli zapovijedi i slijedili ih; drugi su ostali vjerni zapovijedima, poput Mojsija i Arona; no mnogi iz naroda izraelskog, usprkos boljem znanju, griješili su i dalje. Nastavili su jesti meso, pili opojna pića i zadovoljavati svoje požude i strasti. Mnogi su ostali vjerni svojim idolima i držali su se čvrsto egipatskih običaja. Putujući, narod je tako ostao dugo vremena gomila ljudi bez unutarnjeg jedinstva.
Tijekom mnogih stoljeća postupno se raspao taj takozvani kršćanski svijet
Pripremio: Aris Kostadinov
Ulomak iz knjige: Ovo je moja riječ
9. Isus im nato odgovori: „Ne gunđajte među sobom. Nitko ne može doći k Meni osim ako ga ne privuku sveta ljubav i mudrost. I oni će uskrsnuti na sudnji dan. Kod prorokâ je zapisano: Bog će sve njih poučavati. Svaki koji istinu čuje i shvati, doći će k Meni.
Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam
i produbljujem riječ:
Život božanske Mudrosti u zemaljskoj odjeći odgovarao je u mnogim situacijama Mojem životu kao Isusa iz Nazareta. Visoko biće u zemaljskoj odjeći, Božja služiteljica, morala je slično trpjeti kao i Ja kao Isus iz Nazareta. Njezin život u Božjoj službi za ljude bio je svakodnevni križni put. Ona je nosila križ poruge, prezira, klevete i svjesne laži onih koji su sebe nazivali kršćanima. Među njima su bili mnogi zastupnici tadašnjih crkvenih institucija.
To je bilo površno kršćanstvo, takozvana državna religija, koja je bila podijeljena na katoličku i protestantsku veliku Crkvu. Obje konfesije oslanjale su se na jednu Bibliju, koja je sadržavala samo dijelove vječne istine. Ta knjiga međutim nije bila mjerilo za njihov život iako su je obilježavali kao riječ Božju. Oni su govorili o Bibliji i čitali iz nje evanđelje svojim vjernicima. Ali vrlo malo onih koji su sebe nazivali pastirima, sâmo je slijedilo ono što su očekivali od svojih vjernika.
Prije Mojeg vremena kao Isusa iz Nazareta i nakon Mojega zemaljskog života objavljeno je mnogo toga iz vječne istine. Mnogi su ljudi zapisivali istinu, također u takozvanim evanđeljima. Što se dogodilo? Pojedini učenjaci koji su imali nalog institucije Crkve izabrali su od velikog broja postojećih duhovnih spisa mali broj onih koje su smatrali istinom i načinili od njih knjigu koju su nazvali „Biblija“. Već prema tome kako su razumjeli, oni su po svojem nahođenju izbacili mnoge istine i unijeli neistine.
Tako je nastala knjiga poput mnogih drugih jer sadrži samo dijelove istine. Tko je iz nje htio pronaći istinu, taj je najprije morao ići putem Govora na Gori, Unutarnjim putem. Posljedica bi bila ta da u Crkvi više ne bi bilo hijerarhije s moći i autoritetom nad ljudima. Zastupnici Crkve bi se morali odreći svojega visokog zemaljskog prihoda, a institucije svoje imovine – prema riječima: „Ne skupljajte sebi blago koje nagrizaju moljci i hrđa, koje lopovi iskopavaju i kradu. Skupljajte sebi blago u Kraljevstvu Božjem.“ Oni bi morali biti braća među braćom i sestrama.
Zastupnici obiju konfesija nazivali su sebe i pastirima svojih stada. Mnogi su upotrebljavali Moje ime Krist i za to da bi s njim pravili poslove i podjarmljivali ljude oko sebe, da bi ih klevetali, vrijeđali i ubijali. Naglašavam, oni su Moje ime upotrebljavali u nepoštene svrhe, a ne za Mene, Krista.
Mnogim zastupnicima Crkve nedostajala je poniznost; odlikovali su se čak ohološću i zloupotrebljavali vjeru svojih podčinjenih.
Tijekom mnogih stoljeća postupno se raspao taj takozvani kršćanski svijet. Raspao se iznutra jer Ja, Krist, nisam mogao biti s takozvanim kršćanskim Crkvama zato što one nisu htjele biti sa Mnom. Unatoč otporima obiju velikih Crkava pobijedio sam Ja, Krist s božanskom Mudrošću i s mnogom braćom i sestrama u zemaljskoj odjeći, na čelu s onima iz roda Davidova.
Moja braćo i sestre u Novom dobu: borba je okončana – život iz Boga je rođen. Vi živite u Novom dobu jedino sa Mnom, Kristom, a mi u Bogu, našem Ocu, bez izvanjske religije i bez dogme. Život je život iz Boga; zakon ljubavi povezuje nas i sjedinjuje. Ove riječi, Moje riječi Krista, dao sam na prijelazu doba od staroga, grješnog svijeta u Novo doba, na početku Kraljevstva mira Isusa Krista [1989.].
Ponavljam da biste zapamtili: kao instrument služio mi je seraf božanske Mudrosti, koji je prihvatio tijelo za ove i druge zadaće da kao Božja služiteljica služi Bogu-Ocu i Meni, Kristu. Život te žene u zemaljskoj odjeći bio je potpuno odricanje. Unatoč mnogim otporima i – prije svega tadašnjih crkvenih zastupnika – i unatoč ponekom porazu – zbog ljudi koji su Mi doduše dali svoje da, ali su ipak ponovo potražili svijet – ona je uvijek iznova ustajala, spremna za borbu, ponovo se uspravljala i borila se protiv svih nedaća i otpora na koje je stalno nailazila. Danonoćno su vrebali mračnjaci kako bi je mučili i tako ušutkali. Ta žena, visoko duhovno biće u zemaljskoj odjeći, Božja služiteljica, ipak nije šutjela. Poslije svake borbe koja je iscrpljivala tijelo, ona se uspravljala i nastavljala se boriti za pravednost, za Kraljevstvo Božje na Zemlji, za Kraljevstvo mira – u kojem sada vi živite.
Ponovit ću nešto kada je riječ o sunositeljici božanske Mudrosti u zemaljskoj odjeći. Nosite je u svojim srcima; jer kad zatvorite fizičke oči, vidjet ćete pred svojim duhovnim očima svijetleći kristal: to je seraf božanske Mudrosti u blistavoj odjeći Unutarnjeg života. Ona će s vama u finotvarnim područjima i dalje služiti Vječnome kako bi sve duše dovela kući na Očevo srce u Meni i preko Mene, Krista, vašega božanskog brata.
MUKE PO DON IVANU MIKLENIĆU
Kolumna Josipa Supića
Incidenti i otkriće istine
U izvještaju sa utakmice Hajduk– Rijeka 11. ožujka 2017. u Splitu, Jutarnji list donosi:
»U samoj završnici jedan je huligan utrčao u teren i krenuo za sucem, a fascinantno je da gotovo nekoliko minuta zaštitari najprije uopće nisu došli do njega, a potom ga nitko nije udaljio s terena!?«
Nekoliko dana nakon utakmice Jutarnji list donosi: »ČETVORICA torcidaša privedena su danas u Splitu zbog kaznenog djela javnog poticanja na mržnju. Radi se o mladićima u dobi od 24 do 30 godina.
Policija je, naime, pregledom snimki HTV-a i nadzornih kamera s poljudskog stadiona detektirala osobe koje su s megafonima vodile navijanje sa sjevera tijekom utakmice Hajduka i Rijeke kada se s tribina orilo: “Ubij Srbina.”
Policija ih je osumnjičila i za još nekoliko uzvika neprimjerenog sadržaja, poput “Za dom spremni” i “Srbe na vrbe”. Vikalo se još i “Šugava Rijeko puna si Srba, ne brini Rijeko, ima još vrba.”«
I
Naglašeno velikim slovima u naslovu (font: Arial 31!), retorički, uz zapomaganje ali i sa prijetnjom, pita glavni urednik Glasa koncila, velečasni Ivan Miklenić, u uvodniku izdanja od 20. ožujka 2017. :
»Zašto se ne otkriva puna istina o incidentima, zašto hrvatska vlast ne štiti Hrvatsku?«.
PIŠE MILJENKO JERGOVIĆ Nakon 1990. Matija Gubec došao je na zao glas, kao i sve lijeve hrvatske ikone i junaci
Jutarnji list
Autor: Miljenko Jergović
Legenda o buntovnom zagorskom bezemljašu rasla je četiri stoljeća, da bi svoj vrhunac doživjela u socijalističkom razdoblju. Tko bi pomislio da će tako brzo izblijedjeti.
Piše Nada Klaić da se na popisu podložnika obitelji Hennyngh spominje inkvilin Jambrek Gwbez. On će se naći na čelu velike seljačke bune, koja je izbila 1573. Prvih se dana pobuna protiv vlastele munjevito širila, pod Matijom Gupcem našlo se šest tisuća ljudi. Krenuli su od Donje Stubice, stigli do pod Krapinu. A onda je zanos pao, nastalo je povlačenje, sve do konačnog poraza.
Buna je potrajala manje od dva tjedna, ali je legenda o seljačkoj buni i njezinom vođi rasla i razvijala u sljedeća četiri stoljeća, sve dok nije dosegnula svoje vrhunce početkom dvadesetog stoljeća, u vjerovanjima hrvatske ljevice, te u jugoslavenskom socijalističkom razdoblju, kada je Matija Gubec dorastao u najvećega narodnog junaka u Hrvata.