Isključuje li vjera ljudska prava

Početna stranica » Pojam porijekla i značenja: dogmi, sakramenata, kultova i ceremonija

Category Archives: Pojam porijekla i značenja: dogmi, sakramenata, kultova i ceremonija

Jedan svećenik je takvom jednom prilikom rekao kako je naš posao «izleći, spojiti i otpremiti», pod time je mislio krstimo, vjenčavamo i pokapamo. Od ovo troje «izleći» je bilo najteže! Nakon deset ili dvanaest godina služenja u župi svećenik se zapita, nije li krštenje samo plakanje djeteta, malo vode na glavi, potvrda o krštenju u majčinim rukama. Svećenik već sam sebi već zvuči kao pokvarena ploča oglašavajući krštenje djece

August 8, 2015
Kao svećenik vjerovao sam da udjeljujući sakramente dovodim ljude Kristu. U svim župama u kojima sam služio išao bih od vrata do vrata ohrabrujući ljude da dođu u crkvu, krste djecu i kada im dođe smrtni čas pozovu svećenika. Mislio sam da ću ljude približiti Kristu ako ih nagovorim da prime sakramente. U ovome poglavlju razmatrati ću tri sakramenta: krštenje, potvrda i bolesničko pomazanje. Za mene je krštenje predstavljalo vrata u život vječni i uvod u sve ostale sakramente. Tinejdžerima sam propovijedao i vjerovao kako će ih sakrament Potvrde učiniti snažnim i dobrim kršćanima. Kada bih dolazio na samrtnu postelju ljudima koji su živjeli grješnim životom utjeha mi je bila to što ću takvu osobu pomazati posvećenim uljem te će se na taj način ipak približiti Kristu. Uvijek sam na pameti imao učenje Katekizma, koje glasi:

«Crkva tvrdi da su sakramenti Novoga saveza vjernicima nužni za spasenje. Sakramentalna milost jest milost Duha Svetoga darovana od Krista i vlastita svakom sakramentu.»[1]

(više…)

Oglasi

Kršćanstvo je ljudskom rodu nametnulo osjećaj krivnje; unijelo je među ljude nešto što čovječanstvo do tada nije poznavalo: osjeća grijeha i strah od smrti. Grijeh i strah su postale osnovne poluge razvoja i širenja kršćanstva: ne životna radost, ne ljubav, ne životna putenost: procesije i litanije postale su dio čovjekove svakodnevice.

Kolumna Josipa Supića

Čitajući knjigu o povijesti grčkih običaja

Fotos: die goetter. de

images-21Upravo sam pročitao Povijest grčkih običaja autora Hansa Lichta. Poklonio mi je knjigu prevodilac sa njemačkoga, gospodin Ratko Škunca. I ovim mu putem zahvaljujem.
I.
Citiram iz Bilješke o piscu: »U Povijesti grčkih običaja Licht naglašava važnu ulogu erotike u životu stare Grčke, dokazujući da je ona ključ za razumijevanje cjelokupne grčke kulture. Posebno je rasvijetlio ulogu istospolne ljubavi i efebolije. Kao izvrstan poznavatelj grčke književnosti, Licht je svoje teze potkrijepio brojnim podacima iz raznih djela grčke literature, pa knjiga predstavlja i mali kompendij grčke književnosti.«
Pisac je „dubinskim snimanjem“ povezanosti i isprepletenosti homerskih mitova i svakodnevnice pokazao i onu stranu života u antičkoj Grčkoj o kojoj smo više naslućivali nego znali, to jest da je erotika u starih Grka predstavljala refleks doživljaja ljepote, da u erotici nije bilo ničega što bi se moglo smatrali vulgarnim, da je ljubav prema dječacima bila s jedne strane izraz divljenja prema lijepome i, s druge strane, izraz želje voditi u upućivati mladića prema hrabrosti, prema duhovnom i tjelesnom uzdizanju.

(više…)

PRIPADNOST KATOLIKA CRKVI

Po katoličkom Katekizmu objavljenom na Internet
stranicama Hrvatske biskupske konferencije
http://www.hbk.hr/katekizam sakramenti čine Crkvu.
Kršćanin pripada Crkvi.
II. Sakramenti Crkve
1118
Sakramenti jesu sakramenti “Crkve” u dvostrukom
značenju: “po njoj” su i “za nju”. Jesu “po Crkvi” time
sto je ona sakrament djelovanja Krista koji u njoj
djeluje zahvaljujući slanju Duha Svetoga; a jesu “za
Crkvu” jer upravo “sakramenti čine Crkvu”, ukoliko,
osobito u euharistiji, ljudima objavljuju i priopćuju
otajstvo zajedništva trojedinog Boga Ljubavi.

1121
Tri sakramenta: krst, potvrda i sveti red podjeljuju,
osim milosti, sakramentalni biljeg ili “pecat” po kojemu
kršćanin sudjeluje u Kristovu svećeništvu i pripada
Crkvi prema različitim stanjima i službama. To
suobličenje s Kristom i s Crkvom, ostvareno po Duhu,
neizbrisivo je; u kršćaninu ostaje zauvijek kao
pozitivno raspoloženje za milost, kao obećanje i jamstvo
božanske zaštite i kao poziv na bogoslovlje i služenje
Crkvi. Ti se sakramenti stoga ne mogu ponoviti.
Nadbiskupija riječka u pisanom dokumentu konstatira
da ne postoji upis u Crkvu, pa slijedom toga ne može
postojati niti ispis. Ovo potvrđuje i Republika Hrvatska
kroz dopis Državnog odvjetništva.
To znači da sakramenti po kojima smo upisani u
crkvene knjige nisu znak pripadnosti Crkvi.
Zakon o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i
RH kazuje da su mjerodavne vlasti Katoličke Crkve i
Republike Hrvatske pri određivanju spomenutoga novčanog
iznosa imali su na umu postotak građana Republike
Hrvatske koji se izjašnjavaju katolicima. (više…)