Izvor: http://www.vares.pp.se/bobovac/boblist/broj164/164_08.htm

LICE I NALIČJE KATOLIČKE TRADICIJE (8)

Piše Alen Kristić

Da bismo lakše prozreli ne samo lažnost nego i bezbožnost nacionalno-crkvenog katolicizma, dobro se podsjetiti uzroka i ozračja u kom su osjećaj i ideja nacionalizma nastali i doživjeli svoj uspon.

Do konca srednjeg vijeka u Europi u pravilu i nije bilo razlikovanja između crkvenog i nacionalnog identiteta. Razumljivo, jer su se sve do tada posve poklapali.  No, zavada i raskol europskih kršćana na katolike i protestante, što je bio znak njihove nevjere, dovest će u predvečerje srednjeg vijeka do raspada srednjovjekovnog kršćanskog univerzalizma, jedinstva zapadne Europe, i nastanka mnoštva novih samostalnih europskih država čemu je glavni pokretač bio naglo probuđeni nacionalizam. Rađalo se novo razdoblje ljudske povijesti – novi vijek – čemu je u velikoj mjeri kumovao upravo nevjerodostojan život europskih kršćana. Rušeći crkvene ovlasti i gušeći njezin društveni utjecaj, nacionalizam ubrzo postaje glavni neprijatelj kršćanstva. Kad je novim europskim nacionalnim državama pošlo za rukom okončati veoma duge, čak stogodišnje, i iznimno okrutne i krvave, vjerske ratove katolika i protestanata, za što su europske crkve bile nesposobne, konačno se potvrdila nadmoć države nad crkvom, a nacionalni se osjećaj kod Europljana osamostalio i ojačao. U životu ljudi mjesto koje je nekoć uživala pripadnost jedinstvenom crkvenom kršćanstvu sada zauzima pripadnost državi, a nacionalizam dobiva religiozna obilježja i oznake svetosti. Nevjera europskih kršćana za uzrok je imala, dakle, stvaranje nove svjetovne religije – nacionalizma.
(više…)