Pridružite nam se na Facebook-u!
DAVID — Udruga građana za zaštitu ljudskih prava
Nova stranica FINANCIRANJE I BOGATSTVO CRKVI
Međudržavni ugovori RH-Sveta stolica
Nova stranica ZLOČINI I NASILJA NE ZASTARIJEVAJU
Facebook in English
International Answer — Responsibility of Religious Institutions for Human Lives and World Peace
Izazove li protivnik razdvajanje među ljudima, tad on vlada i stvara daljnje izvanjske mogućnosti vezanja, primjerice kao vezanje čovjeka za vjerska pravila, rituale, dogme i kultove, istovremeno i za vlast, za potčinjene, za muža ili ženu, za djecu ili vrijednosti, za novac i imanje
Sve sto vidiš, što te uzbuđuje, je tvoje ogledalo; ono obilježava tvoga čovjeka. Ne ideš li putem samospoznaje tad opažaš još samo reflekse svojega niskog ja i niskoga ja svoga bližnjeg. Nastaviš li tako, zapletat ćeš se sve više u moje i tvoje; potom ćeš razdvajati sebe od svoga bližnjeg. To je zakon ljudskoga ja. On glasi: “Razdvoji, veži, vladaj”.
Božanski zakon glasi: “Poveži i budi”. To znači, tko živi u povezanosti s najunutar- njijem, povezan je sa svim ljudima i bićima i sa svim životnim oblicima. On s njima tvori jedinstvo u Bogu koje ne poznaje razlike, budući da je sve sadržano u svemu, zakon života.
Zakon uzroka i posljedice koji je stvorio protivnik – “Razdvoji, veži i vladaj” – je zakon ličnosti, zakon jastva, koji poznaje samo sebe, nisko ja.
Programski mikspult je nastao zato jer čovjek misli drugačije nego što osjeća i čuvstvuje, ali također drugačije postupa nego što govori, misli, osjeća i čuvstvuje. Iz šarenog repertoara njegovih čuvstava, osjećaja, misli i postupaka, nastaju nebrojene varijacijske mogućnosti. Čovjek sastavlja svoju odgovarajuću kombinaciju za svoje izjave ili postupke prema svojim trenutačnim namjerama.
Programski mikspult. Kompjutor čovjek prikriva svoje istinske namjere
Čovjeka se može usporediti s kompjutorom. Kompjutor, kao što je poznato, može ispisati samo ono što mu se unese, dakle pospremi. Slično je s kompjutorom čovjek. Čovjek od sebe može dati samo ono što je sam unio u sebe, dakle što je pohranjeno u njemu. Kod tehničkog kompjutora ne govori se o odgovaranjima zato jer on unesene podatke ispisuje bez utjecaja, osim ako u kompjutorskom sustavu nema takozvanog virusa preko kojeg nastaju pogrešne informacije ili čak mogu biti uništeni programi.
Poganska mjera je puna. Sve je opet puno bogova … gore nego u panoptikumu
Komentar jednog čitatelja
Kod naslova “Zaklopite Bibliju!” u prvom bi se trenutku čovjek mogao prestrašiti: Nije li Biblija riječ Božja? I istovremeno osnova sveukupne kršćanske teologije? Ali ako se slijedi dijalog oba teologa s prorokom, postaje jasnije što se mislilo s provokativnim naslovom i koliko je istinit podnaslov: “Izdaja Isusa Krista i proroka”.
Možda su oba teologa mogla još malo jasnije razraditi na kakvom trošnom tlu njihova nekadašnja braća u službi grade teološki misaoni sustav: na biblijskom tekstu što ga poznajemo samo iz prijepisa od prijepisa; već u 4. stoljeću postojalo je na stotine različitih verzija Biblije, koje je napokon Jeronim po nalogu pape sastavio u jedan novi tekst, pri čemu je toliko slobodno raspolagao po miloj volji da se sam bojao da će ga nazvati lošim krivotvoriteljem. Mnogo toga što u Bibliji trebamo uzeti kao “Božju riječ” nastalo je greškama u prevođenju, ispuštanjima, dodavanjima i pravim krivotvorinama. Samo zbog toga je bezuman poduhvat na tome graditi “znanost o Bogu” (=teologiju). Temeljito uzevši to je bilo moguće samo zato jer su zastupnici te tobožnje znanosti uspjeli ljudima kršćanskog Zapada nametnuti zabranu mišljenja, čijem je prekoračenju stotinama godina prijetila lomača, a još i danas prijeti vječno prokletstvo.
Još i danas crkveni poglavari sjede na počasnim mjestima, kako na svečanim gozbama tako i u svojim crkvama, dopuštajući sebi da ih njihovi vjernici oslovljavaju počasnim titulama. I u današnje vrijeme [1989.] oni još uvijek odaju počast jednom čovjeku titulom „Sveti Otac“ premda sam Ja, kao Isus iz Nazareta, naučavao da postoji samo jedan Sveti Otac: to je Otac na Nebu, Bog Otac Majka svih bića i ljudi. Oni štuju i svoje „svece“ premda sam naučavao da „sveci“ ne postoje, već jedino blažena bića koja žive u Bogu.
Isus Krist, preko proročice za današnje vrijeme Gabrijele objašnjava i pojašnjava tekstove Biblije. Prvo je naveden tekst iz Biblije potom slijedi objašnjenje.
Tekst iz knjige “Ovo je moja riječ” Evanđelje Isusovo – Kristova objava koju svijet ne poznaje. Krist u knjizi naglašava – tko želi vjerovati, neka vjeruje – tko ne želi neka ostavi!
Priredila: Ana Jurić
Isus osuđuje pismoznance i farizeje kao licemjere
Zloupotreba Kristova imena u nekršćanske svrhe – „Sveci“ ne postoje – Grabežljivi vukovi u janjećoj koži – Antikrist – Krist pobjeđuje (1-18)
Fotos: rom.on.ca
1. Zatim je Isus govorio narodu i Svojim učenicima: „Pismoznanci i farizeji sjede na Mojsijevoj stolici. Dakle, sve što vam oni zapovjede da biste trebali poštovati, poštujte to i činite. No ne činite to prema njihovim djelima; jer oni govore, ali ne čine. Oni sami vežu teška i nepodnošljiva bremena i stavljaju ih ljudima na pleća; ali ih sami neće pokrenuti ni jednim jedinim prstom.
Oduvijek su svećenici muškarci crkvenih institucija, koji se krivo nazivaju „kršćanima“, postajali jako rječiti kad bi njihovi vjernici trebali biti milosrdni. Od crkvenih sljedbenika, vjernika, oni zahtijevaju milosrdno davanje, davanje i davanje. U takvim prilikama ne izostavljaju ni uputu da se to ima napraviti iz ljubavi prema bližnjemu. Oni opominju ljude iz naroda da velikodušnim prilozima pomažu gladnima, prije svega u trećem svijetu. Međutim, zastupnici prebogatih crkvenih institucija sami gotovo ništa ne podijele; oni čuvaju svoja zabunkerirana blaga.
Mnogi ljudi u našem svijetu koji su izloženi brutalnoj borbi za život, gdje se radi o hrani i često samo o komadiću kruha da bi se preživjelo, teško mogu razumjeti blaženstva Isusova Govora na Gori, pogotovo kad ono glasi:
«Blaženi su milosrdni jer će steći milosrđe.»
Tko gleda oko sebe, pita se, i to sve češće: pa tko je milosrđe, koje nastaje iz korijena ljubavi prema Bogu i bližnjemu, tako okrnjio i velikim dijelom stavio izvan snage? To su bili i jesu uglavnom zastupnici crkvenih institucija koji su sigurno imali svoje razloge zašto su Isusov Govor na Gori projicirali u neki drugi svijet s podcjenjivačkim pojmom „utopija“ – dakle po kome se ne može živjeti.
Crkva kaže da se doživotno ne može otkazati savez krštenja, kojemu smo kao dojenčad bili prepušteni, zato jer je navodno za vrijeme crkvenog krštenja Bog bezuvjetno djelovao na dojenčetu. Ali Bog se ne dopušta uzimati u takve crkvene postupke i On nema nikakve veze s tim krštenjem.
KRŠTENJE – JE LI TO POVREDA TEMELJNIH LJUDSKIH PRAVA (pitanje redakcije)
Neka pitanja koja su bila postavljena na prethodnim stranicama brošure Prorok, odgovaraju teolozi.
Stručnjak katoličke teologije:
Vođenje prema Kristu doživio sam tako što sam se pitao gdje je Krist danas? U Crkvi On više nije mogao biti nakon svega što je bilo učinjeno u Njegovo ime u proteklih 2000 godina.
Živim kao čovjek koji Krista uzima sasvim ozbiljno i želi se sve više i više zbližavati s Njim. Tko je blizak s Bogom ne pravi znanost od Njega.
Proroci i Božji izaslanici ne vode u ovisnost, već pokazuju put izlaska iz postojećih ovisnosti. Osjećam se slobodnim.
Za svoje životne potrebe zarađujem radom za svoju braću i sestre i s njima u smislu Duha Božjeg koji nas vodi sve više i više u zajedništvo u Svom Duhu.
Više nisam svećenik u službi jer službena Crkva ne čini ono što je Isus htio. Isus je moj uzor – On nikada nije govorio o svećenicima i ostalim službenim osobama.
Razmišljanja o nekim javnim istupima nadbiskupa Bozanića
1.) Upravo neugodno se osjećam: izgleda da imam nešto osobno protiv nadbiskupa i kardinala Bozanića, stalno mi se nameće kao tema razmišljanja. On je, na kraju, ipak samo odani sudionik i izvršitelj zadataka koje mu nameće opaka i željna vlasti, dobro organizirana ideološka grupacija, Crkva. I koliko god želim izbjeći njegovo ime, ono se stalno nameće, te me stav prema njemu podsjeća na Ovidijev stih: Quidquid tentabam dicere versus erat, štogod sam pokušao napisati, ispao je stih. Ipak, barem za utjehu samoga sebe, mislim da moram reći da gospodin čije sam ime spomenuo, u javnim nastupima odaje toliko mnogo praznina u svojem znanju te mi nije jasno kako i zašto uopće on javno nastupa: njegovi intelektualni obzori su tako uski, njegovi intelektualni dometi su toliko plitki da to jednostavno bode oči. Stoga se pitam zašto ga, i kako, vrhovništvo Katoličke Crkve drži na poziciji koju zauzima: žar njegova djelovanja, te stil i način kojim ga izriče, izaziva neraspoloženje prema svemu što zastupa, prema Crkvi.
