Pridružite nam se na Facebook-u!
DAVID — Udruga građana za zaštitu ljudskih prava
Nova stranica FINANCIRANJE I BOGATSTVO CRKVI
Međudržavni ugovori RH-Sveta stolica
Nova stranica ZLOČINI I NASILJA NE ZASTARIJEVAJU
Facebook in English
International Answer — Responsibility of Religious Institutions for Human Lives and World Peace
Kršćanstvo je ljudskom rodu nametnulo osjećaj krivnje; unijelo je među ljude nešto što čovječanstvo do tada nije poznavalo: osjeća grijeha i strah od smrti. Grijeh i strah su postale osnovne poluge razvoja i širenja kršćanstva: ne životna radost, ne ljubav, ne životna putenost: procesije i litanije postale su dio čovjekove svakodnevice.
Kolumna Josipa Supića
Čitajući knjigu o povijesti grčkih običaja
Fotos: die goetter. de
Upravo sam pročitao Povijest grčkih običaja autora Hansa Lichta. Poklonio mi je knjigu prevodilac sa njemačkoga, gospodin Ratko Škunca. I ovim mu putem zahvaljujem.
I.
Citiram iz Bilješke o piscu: »U Povijesti grčkih običaja Licht naglašava važnu ulogu erotike u životu stare Grčke, dokazujući da je ona ključ za razumijevanje cjelokupne grčke kulture. Posebno je rasvijetlio ulogu istospolne ljubavi i efebolije. Kao izvrstan poznavatelj grčke književnosti, Licht je svoje teze potkrijepio brojnim podacima iz raznih djela grčke literature, pa knjiga predstavlja i mali kompendij grčke književnosti.«
Pisac je „dubinskim snimanjem“ povezanosti i isprepletenosti homerskih mitova i svakodnevnice pokazao i onu stranu života u antičkoj Grčkoj o kojoj smo više naslućivali nego znali, to jest da je erotika u starih Grka predstavljala refleks doživljaja ljepote, da u erotici nije bilo ničega što bi se moglo smatrali vulgarnim, da je ljubav prema dječacima bila s jedne strane izraz divljenja prema lijepome i, s druge strane, izraz želje voditi u upućivati mladića prema hrabrosti, prema duhovnom i tjelesnom uzdizanju.
Negativnu misao možemo usporediti s osom koja svoj «otrov» nosi u sebi. Tako je čovjek koji mozga i razmišlja okružen čitavim rojevima «osa» koje se agresivno kreću. Usijane, mržnjom ispunjene misli jednoga dakle zuje uokolo kao rojevi osa u atmosferi i traže sebi ravna. One možda uopće neće sletjeti kod onoga kojeg taj čovjek mrzi, nego posvuda gdje zateknu «nešto odgovarajuće» – isti ili sličan milje, isti ili sličan svijet čuvstava i misli.
Preko projekcije odgovaranja, utjecanje na bližnjeg i manipulacija bližnjim
Zakon odgovaranja odgovara osobi koja ga je svojim grješnim načinom mišljenja, govorenja i postupanja unijela u sebe. Svojim čuvstvovanjem, mišljenjem, govorenjem i postupanjem svaki je pojedinac programirao i programira svoju budnu svijest i podsvijest i također svoju dušu. Iz toga nastaje ljudska osobnost koja se sastoji od zemaljskih životnih programa i životnih tokova, programa opažanja zemaljskog opstojanja i programa grijeha, koji opet odgovaraju osobi.
Svaki pojedinac živi, djeluje i radi s programima opažanja koji određuju tokove svakidašnjeg života, i s našim odgovaranjima, grijesima. Programi opažanja i programi odgovaranja, viđeni kao cjelina, tvore trenutačno stanje osobe. K tome pripada i ponovno otvoreni dio svijesti, već slobodni dio duše.
Mnogi dostojanstvenici još i danas poučavaju u ime Svevišnjega i u Moje ime; ali njihove riječi nisu oživljene vječnom snagom, jer i sami nisu prožeti duhom istine. Voditelji službenih Crkava koji poučavaju u Moje ime napravili su dogmatsku konstrukciju u kojoj se skrivaju da ne bi morali gledati istini u oči
Fotos: Satymnitya.wordpress.com
14. A Isus im reče: „Vi licemjeri, dobro reče Izaija o vama i vašim precima: Ovaj Mi je narod blizak svojim ustima i časti me svojim usnama, ali im je srce daleko od Mene jer Me oni uzaludno mole i u Moje ime naučavaju kao božanske pouke ono što su ljudske zapovijedi da bi zadovoljili svoje vlastite pohote.
15. Isto tako svjedoči i Jeremija kad o krvnim žrtvama kaže: Ja, vaš Bog nisam zapovjedio ništa takvoga u danima kad ste došli iz Egipta, nego sam zapovjedio da budete čestiti, da se pridržavate starih običaja, da njegujete pravednost i da živite ponizno pred svojim Bogom.
16. Ali vi niste slušali Mene, koji sam vam od samog početka dao sve vrste sjemena i plodova drveća i zrnje za prehranu i za liječenje čovjeka i životinje.“ Oni uzvratiše: „Govoriš protiv zakona.“
17. A on ponovno reče o Mojsiju: „Zaista, Ja ne govorim protiv zakona nego protiv onih koji su kvarili njegov zakon, što je on dopustio zbog tvrdoće vaših srdaca.
18. Ali evo! Ovdje je jedan veći od Mojsija!“ A oni se razgnjeviše i uzeše kamenje da ga bace na Njega. No Isus prođe posred njih i bi zaštićen od njihova nasilja. (Pogl. 51, 14-18)
Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam
i produbljujem riječ:
Već skoro prije 2000 godina kao Isus iz Nazareta govorio sam farizejima i pismoznancima, koji su se držali samo slova, a svoje su srce imali u svijetu, i nazivao sam ih licemjerima. I prorok Izaija, koji je najavio Moj dolazak, govorio je slične riječi kao Ja kao Isus iz Nazareta.
Sada, u vrijeme obrata, Ja, Krist, govorim preko Svojeg instrumenta Svojima, a za današnje farizeje i pismoznance [1989.] moram ponovno upotrijebiti slične riječi. Još i danas mnogi farizeji i pismoznanci, teolozi, bibličari i svjetovni propovjednici poučavaju po slovu Biblije – i opet govore samo njihova usta, i opet časte Mene samo usnama i licemjernim ili intelektualnim molitvama. Njihovo je srce isto tako udaljeno od Boga kao u Moje vrijeme na Zemlji i prije, kad su veliki proroci ljudima donijeli riječ Božju.
Ostajem ateist sve dok Isus ne pobjegne iz ove Crkve
Pismo 1.
Ja sam ateist i ostajem ateist sve dok Isus ne pobjegne iz ove Crkve. Možda će se on tada predstaviti kao Isus u koga poneki ateist polaže nade.
Smijem li Vama, proroku, odnosno proročici postaviti pitanje?:
Što držite o ateistima?
Pismo 2.
Indoktrinacija je vražja
Pročitao sam Prorok 13. Pišete o indoktrinaciji [str. 21/22?]. Iz vlastitog iskustva mogu reći: Indoktrinacija je vražja. Još kao mlad čovjek htio sam istupiti iz Crkve, ali su mi moji roditelji i djed i baka koji su svi bili strogo crkveni vjernici, doslovce otvorili pakao. Da sam onda istupio iz Crkve, više nikad ne bih smio posjetiti svoje roditelje ili vratiti se u roditeljsku kuću. Što mi je preostalo nego sudjelovati, takoreći “glumiti”?
Zaista treba staviti pred pitanje, ne samo navedene tvrdnje, već i mnoge druge stvari. Prvo pitanje: misli li zaista kardinal da smo svi, baš svi, oboljeli od amnezije? Što se tiče cijenjenje drugih kultura od strane Crkve, može ga biti stid reći ono što je rekao. Gdjegod je Crkva djelovala, uspjela uništiti i posljednje tragove domorodačkih kultura. Što se tiče poučavanja kako obrađivati zemlju, Crkva je, ako to kardinal ne zna, podsjećam ga, bila i ostala najveći vlasnik nekretnina, šuma, obradive zemlje, mlinova, palača u Europi: Zar je to stekla radom? Ne! Stekla je sve to trgovinom: bogataši su ostavljali Crkvi i poklanjali joj nekretnine kao kupovnu cijenu da osiguraju mjesto u raju.
Kolumna Josipa Supića
Nadbiskup Bozanić, strah i istina
/crkvica-img_0175.jpg?ssl=1&w=450
Nametanje straha i svaka „ideologija straha“ snažno se protivi Isusovu , jer je temeljena na neistini, na prividu i prijevari, saznajemo iz propovijedi nadbiskupa i kardinala Josipa Bozanića na Dan državnosti. Zato u nama treba boraviti pouzdanje u Gospodina i ljubav prema Bogu, ljubav iz koje živimo jedini strah – strah Božji. Taj strah je dar Duha i vodi nas prema istinskoj punini ljubavi prema bližnjima. Laganim skokom dolazimo do nadbiskupove tvrdnje da je važno što nam govori Isus. Ističe Isus: „Ne bojte se ljudi!“. I kao da objašnjava tu rečenicu spominjući otvorenost prema istini. Skrivajući, dakle, temeljnu istinu, lako se unosi strah. To, naravno, znaju širitelji ideologije straha i graditelji totalitarnih režima.
PONEROLOGIJA – DIKTATURA /PSIHOPATA RELIGIJSKA PSIHOPATOLOGIJA: Ubijte ih sve, bog će prepoznati svoje!?
Matrix World
Autor: Ljubica Šaran
Teško je izdvojiti jednu jedinu organiziranu religiju koja na svojim „rukama“ nema ljudske krvi. Pogledamo li malo bolje u prošlost postaje jasno da su ratovi, krvoprolića, progoni i umiranja u ime „pravog boga“ i „prave vjere“ bili konstantna kroz milenije, a srednjovjekovna poruka pape Inocenta III krstašima u južnoj Francuskoj koji su imali zadatak iskorjenjivanja katara: „Ubijte ih sve bog će prepoznati svoje“ je gotovo postala moto u vjerskoj politici. Kako je moguće da sve vjere propovijedaju ljubav prema „bližnjemu svome“ pa ipak najveći broj ljudskih života je izgubljen upravo u sukobima i democidima u ime nekog boga?
Ne ugrožavaju Crkvu ni mediji niti prezentacija istraživanja uglednoga Pew Research Centra; ne ugrožava je ni ateizam ni agnosticizam niti sekularizam kao ni relativizam, najveći grijesi po učenju Crkve; Crkvu ugrožava besmisao njezina postojanja u društvu u kojemu prevladava razum.
Kolumna Josipa Supića
Što je to uzbudilo glavnoga urednika Glasa Koncila?
Pod snažno intoniranim naslovom »Što otkriva medijsko predstavljanje američkoga istraživanja? Uvjeravanje javnosti da su katolici beznačajni?« objavljen je na internetu dana 5. lipnja 2017., uobičajeni tjedni komentar glavnoga urednika Glasa Koncila gospodina Ivana Miklenića. Tekst je, kako se razabire Iz konteksta, objavljen prvo u Glasu Koncila pod nadnevkom 4. lipnja, nedjelja, a tiskan i upućen u distribuciju, što je uobičajeno, u četvrtak 1. lipnja 2017.
Pažnju komentatora privukao je, kako sam navodi, članak što su ga objavili tjednik Globus od 26. svibnja i mrežni portal Jutarnjega lista 28. svibnja 2017. o, kako se ističe u članku a ponavlja komentator, »velikom istraživanju o religiji i nacionalnom identitetu« što ga je proveo američki Pew Research Center u 18 država na uzorku od 25 tisuća ispitanika pod nazivom »Religiozna uvjerenja i nacionalna pripadnost u središnjoj i istočnoj Europi«. U Hrvatskoj je, saznajemo, istraživanje provela agencija »Ipsos« na uzorku 1616 ispitanika.
