Početna stranica » 2013 » Srpanj
Monthly Archives: Srpanj 2013
Radosti cenzuriranja književnosti: Seks, vještice i slobodno mišljenje
Objavljeno 26.03.2013 13:33 piše Aldo Franičević
Cenzura je postupak nadziranja slobode izražavanja. Može se provoditi u širokom, od uništavanja nepoželjnih sredstava izražavanja, preko brisanja ili precrtavanja nepoželjnih dijelova, do mijenjanja, izokretanja, odnosno falsificiranja onih dijelova koji se ne podudaraju sa svjetonazorom ili zakonskim odredbama vlasti ili urednika.
Otprilike tako u kratkim crtama cenzuru definira Wikipedia. Ono što se ne može iščitati iz ovog šturog opisa je da je taj naoko besmislen postupak tisućama godina spoticao književnike, znanstvenike i mislioce, a neke je čak stajao i života.
Iako Wikipedia tvrdi da je cenzura instrument kojim se koriste uglavnom autoritarni i totalitarni sustavi, ona je postupak koji nije stran ni, nazovi, demokratskim društvima poput američkog ili hrvatskog.
Ljepota cenzure u Hrvatskoj i SAD-u
Dante i Darwin, pisci za hiljadu godina
|
bhdani.com Priče o čovjeku i majmunu |
|
|
U međunarodnoj anketi uglednog londonskog nedjeljnika The Times Literary Supplement, za dvije najznačajnije knjige proteklog milenija proglašene su Danteova Božanstvena komedija i studija Postanak vrsta Charlesa Darwina. Ova dva, teško usporediva djela najnapadanije su knjige u ljudskoj povijesti, povijesti suprotstavljanja zadatoj matrici svijeta |
|
|
Koje su najznačajnije knjige tiskane u prošlom tisućljeću? Odgovor nije lako dati, jer ih je štampano na milijune i odgovora bi bilo otprilike onoliko koliko bi bilo upitanih èitatelja. U međunarodnoj anketi londonskoga èasopisa The Times Literary Supplement dvije su, pak, knjige proglašene za istinske događaje tisućljeća: Danteova Božanstvena komedija, te Darwinova knjiga Postanak vrsta. Zbog čega su se brojni i kompetentni suradnici ovog tjednika odlučili upravo za Dantea i Darwina? Prognani sin Firence Koliki je uopće utjecaj knjiga na svijet? Ugledni londonski časopis globalnog utjecaja tvrdi da su Danteova kao i Darwinova knjiga, iako nastale u razmaku od gotovo pet stoljeća, stubokom promijenile čovjekovo poimanje života na zemlji, riječju – da poslije njihova objavljivanja više ništa nije kao što je bilo u sveukupnoj ljudskoj civilizaciji. O “zavjereničkom” djelovanju ovih knjiga na umjetnost i znanost najtemeljitije se i najtrajnije izjašnjavala Katolička crkva, proglašavajući i jednu i drugu “đavolskom literaturom”, ali bez uspjeha. Iako je Božanstvena komedija izišla neposredno iz kršćanstva i na neki način predstavljala njegovu apologiju, njen autor je zbog svojih stihova bio zauvijek prognan iz svog rodnog grada Firence, pod prijetnjom lomače. |
Općenito se milenij koji je upravo iza nas smatra razdobljem knjige. Velike civilizacijske knjige na kojima su formirane tri monoteističke religije, doduše, nastale su ranije, ali nizovi olovnih slova što ih je izradio i povezao u “štegove” njemački draguljar Johannes Gensfleisch, poznatiji kao Gutenberg, ostavljali su na pergamenama identične otiske stranica Biblije. Te godine (1455.), u njemačkom gradu Mainzu, otkriven je izum koji će obilježiti cijelo drugo tisućljeće – izum umnožavanja knjige.
Mile Babić | Idolopoklonstvo i nasilje
Prometej.ba
[…] Antropocentrizam i antropomorfizam ljudske spoznaje istaknuo je L. Feuerbach u svojoj teoriji projekcije, po kojoj je teologija zapravo antropologija, po kojoj je Bog, u kojega su vjerovali ljudi njegova vremena, zapravo čovjekova projekcija, tj. čovjekov proizvod. Tu teoriju projekcije razradio je kasnije F. Nietzsche. U Antikristu Nietzsche ističe da teologija stvara sebi “svoga Boga po svojoj potrebi“, da je Crkva “točno suprotnost od onoga što je Isus htio“, da Crkva zapravo traži sebe, provodi svoju volju za moću. Za Nietzchea je kršćanski Bog neprijatelj života, njemu se klanjaju neprijatelji života, oni, dakle, koji ubijaju život. Takav Bog je ništavan jer nastaje i nestaje, ljudi su ga proizveli i ljudi su ga ubili. Klanjanje takvom Bogu je zapravo klanjanje ništenju života, tj. klanjanje smrti i ubojicama.
Kritiku antropocentrizma i antropomorfizma nastavit će kasnije i teolozi i filozofi, osobito filozofi postmoderne. Tu će kritiku radikalizirati Emmanuel Lévinas tvrdnjom kako je zapadna metafizika zapravo metafizika rata, metafizika stalnog tlačenja i uklanjanja drugog, metafizika svođenja svega drukčijeg na isto, zapravo na svoje ja, što se onda zove egologija.
Isključuje li vjera ljudska prava 