Isključuje li vjera ljudska prava

Početna stranica » 2013 » Lipanj

Monthly Archives: Lipanj 2013

Da li je Isus htio svećenike?

30/06/2013 19:26 / Komentiraj

Ako je Isus iz Nazareta htio svećenike, tada bi se tako važna riječ kao «svećenik» ipak morala nalaziti negdje u Evanđeljima – ali je nema!

Židovskim je svećenicima rekao »Vi se ne trebate Rabi zvati, nego, vi ste braća i sestre….:» Ili: «Tko među vama hoće biti velik, neka bude sluga svima…» Uostalom kršćanski svećenici uvedeni su tek u 4. Stoljeću.

Primjedba redakcije: Možda su svećenici potrebni jer je crkveno (ali ne Kristovo) učenje postalo tako komplicirano, da se mora studirati da bi se shvatilo?! Ovo su argumenti iz crkvenih spisa, nisu izmišljeni, i samo su poticaj za razmišljanje.

BABILONSKA BLUDNICA – 2. DIO

29/06/2013 22:37 / Komentiraj

Autor:

Sve je politika-Team

– 29/06/2013Kategorija: RELIGIJA, RELIGIJA I VJERA

Putujući tako kroz stoljeća crkvene povijesne hereze, dolazimo i do one najkrvavije, Inkvizicije, službeno ustanovljene na koncilu u Veroni 1184. godine, organizacije smatrane najgorim crkvenim izumom svih vremena, koja je usmrtila, osakatila ili unakazila milijune ljudi, pretežno žena. Ona se kroz stoljeća razvila gotovo do savršenstva što se organiziranosti u ubojstvima, mučenjima i oduzimanja imovine tiče. S obzirom na njena djelovanja i tehnike mučenja koje je provodila i usavršila, te njenu rasprostranjenost pogotovo po svim katoličkim zemljama, svakako zaslužuje jedan poseban članak koji će vjerojatno u budućnosti i biti napisan.

Kako bi još više povećali svoje materijalno bogatstvo, pripadnici klera odlučili su izmisliti još jedan originalan način za to – indulgenciju ili jednostavnije rečeno, oprost od svih grijehova, koji se naravno plaćao, ponekad i vrlo skupo. Ta je praksa uvedena 1190. godine, da bi četiri stoljeća kasnije bila uzrok i povod za Veliku reformaciju koju je započeo i predvodio njemački svećenik Martin Luther, prikucavši na vrata crkve u Wittenbergu 31. listopada 1517. svojih 95 teza.

(više…)

BABILONSKA BLUDNICA – 1. DIO

29/06/2013 22:31 / Komentiraj

Autor:

Sve je politika-Team

– 22/06/2013Kategorija: RELIGIJA, RELIGIJA I VJERA

Više od tisućljeće i pol Katolička crkva prakticira niz heretičkih i blasfemičnih tradicija koje nemaju svoje uporište u Bibliji i u potpunoj su suprotnosti s naukom Svetoga Pisma, a službeno su potvrđene na raznim crkvenim koncilima, pa i od samih papa i time postale obvezujuće za sve katoličke vjernike.

Na prvom ekumenskom saboru u Niceji 325. godine, do tada poganski car Konstantin proglasio se prvim kršćanskim carem iako je Crkva već prije toga ustalila neke običaje kojima je sebi uzela ekskluzivno božansko pravo na vlast, pa su izmislili kako je sv. Petar boravio i bio mučen te pogubljen u Rimu iako za to nema apsolutno nikakvih dokaza, a čak je tadašnje kršćane, kao i ove današnje, uvjeravala da je Isus osobno imenovao Petra za apostolskog poglavara prve Crkve i time uspostavila papinski kontinuitet..

U četvrtom stoljeću, poslije Krista naravno, Crkva je uvela križ kao simbol i počela unovčavati molitve za mrtve. Kako bi još malo unaprijedila svoju trgovinu uvela je i svijeće, koje su se morale kupiti, te raznorazne anđele i štovanje mrtvih svetaca kao što je uvela i svetu misu. U petom stoljeću, nakon koncila u Efezu, počeo se koristiti izraz Majka Božja za Isusovu majku Mariju, a početkom šestog stoljeća svećenici su se odlučili uniformirati, pa su se počeli odijevati drugačije od običnih smrtnika. Iz tog stoljeća potječu i posljednja pomast kao i dogma o Čistilištu koju je ustanovio papa Grgur Veliki. Znamo da je Bog u jednom trenutku odlučio ispremiješati sve jezike, pa se taj isti papa dosjetio kako će se od tada sveta misa i sve molitve obavljati isključivo na latinskom jeziku.

(više…)

Razmisli

25/06/2013 17:35 / Komentiraj

Prosinac 2011

Dominik Petris

Tko sjedi na Petrovoj Stolici?

Petrova ili „Sveta Stolica“ ili pravim imenom Baština Svetog Petra  je u današnje vrijeme vrlo aktuelan pojam promatrajući iz perspektive zaštite ljudskih prava te je s pravom možemo nazvati simbolom konačne propasti Rimskog carstva sazdanog na temeljima najveće povijesne prijevare zvane Rimokatolička crkva.

Po vlastitom nauku to je institucija pravednosti i zalaganja za ljudska prava pred licem Boga. Ali, nije za odbaciti i tvrdnju o „navodnoj“punomoći u zastupanju samog Isusa Krista u čije ime je  ta institucija političke i ine moći počinila niz zločina isključivo zbog vlastitog materijalnog interesa na račun bližnjega. Duhovnost i moralno-etički principi nepoznati su u ovom okruženju kojem je ipak ista kategorija principa stalno na jeziku i u riječima. Ali ne i u djelima.

Povijest prijevare seže u doba najvećeg proroka svih vremena Isusa Nazarećanina a i šire u period od otprilike posljednjih pet tisuća godina, a riječ je o dobu mnogih istinskih proroka koji su živjeli ono što su govorili.

Niti jedan od njih se nije oblačio u purpur, zlato i svilu, niti okupio oko sebe raskošni aparat moći pomoću kojeg je s teološkom domišljatošću i učenjima, koja proturječe vječnom zakonu, povukao narod na svoj put kako bi ih ljudi obožavali i vjerovali im, da Bogu mogu doći bliže jedino preko posrednika, crkvenih „dostojanstvenika“. Izvanjski izgled i prividne istine crkvene ignorancije oduvijek su ostavljali ljude i duše u duhovnom i materijalnom siromaštvu.

U svim vremenima crkveni nositelji službe ukrašeni titulama, luksuzom i moći, narodu su usađivali strah i vješto ih učinili ovisnicima svoga učenja o prokletstvu. Čovjek Isus bio je iz naroda i nije poučavao „Petrovu stolicu“ koju su kasnije svećenici i farizeji učinili sve do danas simbolom razvrata, pohlepe, neljudskih prava, zgrtanja bogatstva, inkvizicije, političkih razvrata zbog osobnih interesa a iznad svega je izgradili kao jasnu babilonsku građevinu razjedinjenja, dogmi, rituala, ovisnosti, prijetećeg ponašanja vezivanjem na pogansku umjetnu religiju.

Crkvene okrunjene glave Petrova su stolica odlaska čovječanstva u ponor ljudskog ja, a ljudska prava su pri tom u magli korporacije i savezništva država, političara, bankara i istih tih vukova u janjećim krznima.

„Igru crkvenih sudionika ne mogu prozrjeti samo oni koji i sami žele sudjelovati, kako bi na pozornici svjetskog kazališta inscenirali ulogu koja im u crkvi i u državi daje dostojanstvo i ugled. Narod koji nije naučio razmišljati plješće i poslušno sve to plaća.“

Isus nije osnovao nikakve crkve od kamena da bi se u njima kršila prava naroda niti su samozvani kardinali, biskupi, svećenici i  i župnici ti koji uopće smiju govoriti i pozivati se na ime Isusa Krista. Oni mogu govoriti samo u svoje ime i samo iz svoga intelekta, a ne u ime i iz neiscrpnog izvora Inteligencije jer ne žive ono o čemu govore i nemaju iskustvo istinskog života u Duhu.

Milijarde crkvenog bogatstva dolaze od izmučenog i maltretiranog naroda i od države koja svoju državnu kasu više otvara bogatima nego najsiromašnijima.

Ono što prebogata crkva nudi samo je ljudsko djelo i u današnje vrijeme postoji rascjep između najbogatijih i njasiromašnijih. Između je jaz. Raspor popunjava crveno-crna alijansa na čelu koje je HBK koja se još usudi govoriti o tom koga treba izabrati na izborima. Svakako one koji progone komuniste iako je jasno da je sam ateizam i komunizam stvorila upravo katolička alijansa –  države s političarima i bankarima te Vatikan s papama na čelu.

Hrvatska je zbilja obilježena katolicizmom kao ideologijom koja pripada tzv. nacionalnom biću. Ako je taj gordijev čvor sastavljen od 80% katolika, onda on kroji politiku i gospodarstvo Hrvatske. Pravednost, pravda i tzv. bolje sutra se već dvadeset godina provlači kroz sekularni odnos Crkve i države i trebao bi polučiti konkretne, „katoličke“ rezultate. To su poštenje, bratstvo i sjajni gospodarski rezultati čije su karakteristike bolje od država koje nemaju takvu strukturu stanovništva. Umjesto toga na „Petrovoj stolici“ sjedi Dajla, Zadarska biskupija kao dio Vatikana, Ugovori Sveta Stolica-RH, Vojni ordinarijat, sjedište (palača) HBK itd. Rezultati bi trebali biti izvrsni – narod bi trebao živjeti u blagostanju katoličkih vrednota jer je država iz proračuna u proteklih dvadesetak godina isplatila milijarde Katoličkoj crkvi da to bude upravo tako.

Ali, to upravo tako – nije. A Crkva je ispostavila Račun koji je narod uredno platio. No, usluga Petrove Stolice nije izvršena. Socijalni nemiri, netransparetntna pretvorba, korupcija, pljačka državnog novca, rast inozemnog duga – drugi je račun koji je narod platio.

Znači, pozivanje na vjekovne tradicijske tekovine katoličkih kardinala vodi nigdje drugdje do li u – propast.

To, zdravoseljačkim vjekovnim jezikom naroda znači da Petrova Stolica nema dignitet, nije autentična, nema vjerodostojnost u obnašanju moralno-etičke vertikale društva.

Razmisli!? Nije li jedini izbor koji preostaje narodu promišljaj o ovdje izrečenim činjenicama te skidanje krinke lažnih dobrotvora i moralnih uznika te uzimanje svoje budućnosti u svoje ruke – povjerenje se može dati samo onome tko ispunjava ono što govori.

Ali i to što govori treba stajati na pijedestalu analitike protkane principima pravednosti, a ne sjajem Petrove Stolice čije je noge moljac izjeo i samo je pitanje trenutka kada će se srušiti kao babilonska kula.

Ono što je odista pravo, dostojanstva vrijedno niti jedan moljac ne može izgristi.

Ljudskoj duši ne trebaju tereti stolica na kojima sjede kardinali, biskupi, župnici, političari, bankari.

Ljudsko je pravo zapisano u Ustavu RH i vrlo je prozaično da tu istinsku, nadasve jednostavnu knjižicu ne žele poštivati upravo oni koji o pravima i morlu najviše govore.

Prosinac, godine Gospodnje 2011.

Crkveno učenje u slijepoj ulici

24/06/2013 18:31 / Komentiraj

 “Dva svemirska boga, Bog Mojsija i Bog Isusa – ili jedan promjenjivi Bog?”, u stvari je već dobilo odgovor. Kod proroka Malahije to jasno kaže sam Bog: Ja, Gospod, ne mijenjam se … (Mal. 3, 6)

Iz toga slijedi, već nakon onoga što je dosad bilo rečeno, da izjava Crkve po smislu: Biblija je u svim dijelovima neposredna, istinska riječ Božja … mora biti netočna.

U  opsežnim tumačenjima  svjetlo istine uvijek svijetli – kao kroz različite fasete brušenog kristala – u neprozirnu mješavinu istine i laži, koja je u mnogim glavama uzrokovala zbrku, u bezbrojnim srcima izazvala beznađe, izgubljenost i očajanje i odlučujuće suodredila jedan razvoj koji je konačno doveo do mehanizma pritiska i obmane, koji se naziva “kršćanskom crkvom”.

Istina će vas osloboditi (Iv 8, 32), rekao je Isus iz Nazareta. Riječ Boga je oduvijek bila svjetlo istine koju je On preko nebeskih glasnika svjetla davao ljudima kako bi se oni mogli osloboditi svojih opterećenja, unutarnjeg i izvanjskog ropstva, navezanosti i prisile. Oduvijek je protivnik Božji bio neprijatelj istine i dobra. On je nastojao i nastoji zatamniti svjetlo. Za to mu je bilo i jest pravo svako sredstvo, a zloupotreba Božjeg imena i imena Isusa Krista u tu svrhu pokazalo se kao jedno od najrafiniranijih – danas bismo rekli: psihološki najdjelotvornijih – sredstava, kako bi se zatrovala srca vjernika, bogobojaznih ljudi, njihove duše vezale i učinile pristupačnima za laž i prijevaru, za nebožansko.

Prorok – vanredno izdanje Christusstaat – international

Zaista u našoj Crkvi nije preostala više niti sjena apostolskog učenja …

24/06/2013 18:28 / Komentiraj

 

Zaista u našoj Crkvi

nije preostala više niti sjena

apostolskog učenja …

uveli smo

neko drugo učenje i disciplinu.

Najvažnije je težiti tome

da se ne dopusti da itko,

makar i najmanje,

čita iz evanđelja,

osobito na narodnom jeziku.

Dovoljno je ono malo

što se čita na misi.

Svatko tko marljivo odvagne

što se njeguje u crkvama,

i to pojedinačno promotri,

naći će da je naše učenje

različito od onoga u evanđelju,

zapravo baš njemu suprotno …

 

(Iz stručnog mišljenja trojice biskupa za papu Juluja III.

Hans-Jürgen Wolf, Sünden der Korche)

Opus Dei osvaja Hrvatsku

23/06/2013 23:09 / Komentiraj

Nacional.hr

Objavljeno u Nacionalu br. 463, 2004-09-28

Autor: Robert Bajruši

INFILTRACIJA MOĆNE VJERSKE DRUŽBE

  • Hrvatski obavještajci smatraju da je tajnovita katolička organizacija Opus Dei, koja već godinu dana djeluje u Zagrebu, predstavlja opasnost za državnu sigurnost: oni se službeno bave društveno korisnim djelima, a regrutiraju svoje članove među političarima, bogatašima i ljudima od utjecaja

    Papa Ivan Pavao II. sa šefom Opusa Dei Javierom Echevarriom na dan proglašenja osnivača te organizacije svetim.Papa Ivan Pavao II. sa šefom Opusa Dei Javierom Echevarriom na dan proglašenja osnivača te organizacije svetim.Hrvatska obavještajna zajednica smatra da tajnovita katolička organizacija Opus Dei, koja već godinu dana djeluje u Zagrebu, predstavlja opasnost za državnu sigurnost. Visoki izvori potvrdili su za Nacional da je još 2000. Služba za zaštitu ustavnog poretka, nakon akcije praćenja svećenika i laika bliskih Opusu Dei, sastavila izvještaj u kojem se upozorava na njihovu prikrivenu djelatnost i pokušaj postavljanja svojih simpatizera u vrhove najvažnijih državnih institucija. Premda je 2000. tajanstvena katolička institucija, koja ima jedinstven status osobne prelature Svetog Oca, tek trebala prebaciti svoje ljude iz Austrije u Hrvatsku, agenti današnje POA-e uspjeli su identificirati njezine najvažnije suradnike. Uglavnom su to članovi Hrvatskog katoličkog zbora “Mi”, koje je okupljao pokojni Josip Jurak, župnik crkve Blaženog Marka Križevčanina, a među viđenijim članovima bili su i Tomislav Karamarko, tadašnji najbliži suradnik predsjednika Stipe Mesića, Vladimir Lončarević, pomoćnik savjetnika za unutarnju politiku Predsjedničkih Dvora, Neven Jurica, odnedavno veleposlanik u Washingtonu, visoki crkveni prelati Juraj Jezerinac i Želimir Puljić. Važnu ulogu imaju braća, umirovljeni general Ivan Tolj i Mario Tolj, zagrebački župnik, a navodno su u međuvremenu članovi Opusa Dei ostvarili kontakt i s Mirkom Norcem, koji služi kaznu zbog sudjelovanja u ratnom zločinu. Tvrdi se da im je to uspjelo preko Mire Lace i Antonija Lekića, nekadašnjih časnika HV-a i suradnika Nikole Štedula, političkog emigranta bliskog toj organizaciji. (više…)

‘Vjeronauk u školama vratit će Hrvatsku u mračno doba’

21/06/2013 23:33 / Komentiraj

tportal.hr

NOBELOVAC NA RUĐERU

Dvije najvažnije stvari koje je razvilo čovječanstvo su prije svega humanizam, a potom i prirodna filozofija koja se temelji na istraživanju svijeta znanstvenim metodama utemeljenim na dokazima, jer bez dokaza svašta može proći, bilo kakva dogma ili ideologija, rekao je u petak na predavanju u prepunoj dvorani Instituta Ruđer Bošković britanski nobelovac, kemičar Harold Kroto

Autor: Nenad Jarić Dauenhauer

Nenad Jarić Dauenhauer / Nenad Jarić Dauenhauer (Foto)

Datum objave:
17.7.2011 8:00

Zadnja izmjena:
26.8.2011 11:52

Foto: Nenad Jarić Dauenhauer / Nenad Jarić Dauenhauer

Govoreći o procesu kojim je došao do svojeg ključnog otkrića, molekule poznate kao buckyball (za koje je nagrađen Nobelom 1996. godine), sastavljene od 60 atoma ugljika poredanih u rešetkastu strukturu nalik na nogometnu loptu, Kroto je predstavio i samu bit znanstvenog pogleda na svijet.

Njegov put do Nobelove nagrade počeo je istraživanjem duge ugljikove molekule HCCCCCN (HC5N) i nastavio se analizom sve dužih nizova koji su u sebi sadržavali na desetke atoma ugljika, no presudni trenutak bila je ideja da bi se takvi spojevi mogli stvarati u svemiru u zvijezdama. Kroto i njegovi suradnici odlučili su je provjeriti simulacijom pomoću lasera u laboratoriju i – uspjeli.
(više…)

Knjiga: Magnum Crimen

21/06/2013 23:26 / Komentiraj

Magnum Crimen: Pola Vijeka Klerikalizma u Hrvatskoj“ 

(Magnum Crimen na latinskom znači „Velika Optužba“) je knjiga 

originalno izdata u Zagrebu 1948. godine. Autor knjige je bio 

hrvatski katolički sveštenik, a kasnije i profesor Univerziteta u 

Beogradu, Dr. Viktor Novak (1889-1977). 

Dr. Novak je na 1119 stranica (u 18 poglavlja) predstavio razvoj 

Klerikalizma u Hrvatskoj od početka 20 veka (to jest od održavanja 

„Svehrvatskog Katoličkog Kongresa“ u Zagrebu 1900. godine) do kraja Drugog 

svetskog rata. 

Dr. Novak je na knjizi Magnum Crimen počeo da radi daleko pre izbijanja 

Drugog Svetskog Rata, ali je tek sa uspostavljanjem Nezavisne Države Hrvatske 

ona dobila novi smisao. Dr. Novak je optužio Klerikaliste u Hrvatskoj (Jezuitski 

red odnosno „Isusovce“, Franjevački red, kao i ostale katoličke poglavare i 

sveštenike koji su zagovarali potpunu poslušnost Vatikanu) da su, pod 

direktivom Pape i Rimske Kurije, od samog uspostavljanja Kraljevine Srba, 

Hrvata i Slovenaca aktivno radili na suzbijanju reformističkog pokreta u 

Katoličkoj Crkvi na tlu nove države, kao i da su svesno radili na suzbijanju 

svakog vida narodnog, verskog i političkog približavanja Srba i Hrvata. 

Po Dr. Novaku, Vatikan se bojao da će reformski pokret u Katoličkoj Crkvi u 

Hrvatskoj (koji je 1919. godine proglasio od Vatikana autonomnu narodnu 

Hrvatsku Starokatoličku Crkvu [1]) prevladati i raditi na crkvenoj uniji sa 

Srpskom Pravoslavnom Crkvom. Drugim rečima, po Dr. Novaku Vatikan je 

strahovao da će u novoj državi doći do narodnog ujedinjenja Srba i Hrvata u 

„Srbohrvate“, čija bi ujedinjena narodna crkva bila van direktne kontrole 

Vatikana (priznavala suprimat Pape ili ne). 

Da bi stala na put ovom procesu, Papska Kurija je izvršila snažan diplomatski 

pritisak na Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i primorala je da stavi Hrvatsku 

Starokatoličku Crkvu u ilegalu (vlada Čubrilovića je ovo učinila 1923. godine), 

a potom je postavila na čelo Katoličke Crkve u Hrvatskoj Vatikanu odanog 

Jezuita Dr. Alojzija Stepinca. 

Uspostavljanjem Nezavisne Države Hrvatske je, po autoru, Klerikalizam u 

Hrvatskoj stupio u svojevrstan brak sa Ustaškim pokretom, i tako stvorio 

Klerofašizam. Pavelićeva Nezavisna Država Hrvatska je, od strane tadašnjeg 

vodstva Katoličke Crkve u Hrvatskoj, proglašena za Civitas Dei („Božiju 

Državu“). Autor pokazuje kroz stotine stranica sačuvanih dokumenata da je 

u skladu sa ovim stavom Katolička Crkva u Hrvatskoj ne samo otvoreno 

podržavala ustaški režim i njegove metode rešavanja ‘srpskog pitanja’, već i 

aktivno učestvovala u njihovom sprovođenju. 

Kada je prvo izdanje knjige izašlo 1948. godine u Zagrebu, sumnja se da je 

veliki deo tiraža kupljen i uništen od strane Katoličke Crkve. Zbog toga je ova 

knjiga bila vrlo retka u SFRJ. Drugo izdanje ove knjige je objavila beogradska 

izdavačka kuća Nova Knjiga 1986. godine (sa reprintom 1989. godine). 

Knjiga Magnum Crimen za period NDH obilato koristi dokumentaciju 

objavljenu u zbirkama „Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog 

dijela katoličkog klera“ (Zagreb, 1946.) i „Suđenje Lisaku, Stepincu, Šaliću i 

družini, ustaško–križarskim zločincima i njihovim pomagačima“ (Zagreb, 1946.) 

  

izvor: Vikipedija 

http://www.novinar.de/2007/11/11/knjiga-magnum-crimen.html 

http://www.mediafire.com/?548e44asvt3zy1x 

 

Upute za nasilje i rat u Starom zavjetu – Isus: “Ljubite svoje neprijatelje”. Isus prekorava licemjerje pismoznanaca i farizeja

21/06/2013 23:10 / Komentiraj

Isus nije pridonio omekšavanju naše savjesti. On nas nije pozvao da je uljuljkamo i ušutkamo s lukavstvima i trikovima, s domišljatim formulacijama. To čini jedino onaj tko jest i djeluje protiv Boga i tko je već Božju riječ preko Mojsija preokrenuo u njenu suprotnost. Još jedan primjer za to:

U 2. Knjizi Mojsijevoj, Izlazak, (u izvorniku – citat iz njemačkog jedinstvenog prijevoda Biblije; u hrvatskom prijevodu preuzeto iz Biblije u izdanju Stvarnosti 1968. Zagreb, prim. prev.)piše: Tko god udari čovjeka pa ga usmrti, neka se kazni smrću (Izlazak 21, 12). Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću. Tko otme čovjeka – bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadrži – neka se kazni smrću. (21, 15-17)

U Izlasku 21, 24 kaže se dalje: oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu.

I to je bilo dosta često doslovno uzeto služeći ozakonjenju činova osvete svake vrste.

Isus u Govoru na Gori nije rekao nešto. Tu se kaže: Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub. A ja vam kažem : Ne opirite se zlotvoru! Naprotiv, udari li te netko po desnom obrazu, okreni mu i drugi! Tko bi te htio tužiti da se domogne tvoje košulje, podaj mu i ogrtač! Ako te tko prisili da ideš s njim jednu milju, hajde dvije! Tko te moli, podaj mu; a tko hoće da mu pozajmiš ne odbij ga! (Mt 5, 38-42)

Kod Isusa čitamo dakle sasvim drukčije riječi nego od “Boga” iz “Mojsijevih knjiga“. Tko želi biti čestit kršćanin, mora donijeti odluku: Ili za Boga preko Isusa Krista, ili za Boga institucija crkve, jer se ne može služiti dvama gospodarima. Bilo kad lažni bog će nas upropastiti. Naše ravnodušno, nemilosrdno društvo je za to najbolji dokaz.

(više…)

Navigacija objava

← Starije objave