Početna stranica » Crkveno učenje – crkva i proroštvo
Category Archives: Crkveno učenje – crkva i proroštvo
Religijski vođe kao i njihovi izvršioci nisu stvorili život ali suvereno upravljaju životima ljudi kao i životima svih živih bića
Sve se češće javljaju borci za “pravo na život” i to ne bi bilo sporno kad iza toga ne bi stajao čisti interes i licemjerje!
Nije tajna da iza tog cirkusa stoji Katolička, kao i neke druge crkve. Klečanja na trgovima Hrvatske, dežurstva sa transparentima pred bolnicama i sve veći broj priziva savjesti kod liječnika, kao i uskraćivanje kontracepcijske zaštite u ljekarnama odraz su istinskog licemjera.
Peta Božja zapovijed: “Ne ubij” – znači ne ubij niti jedno živo biće! Crkva je pojam “ubij” klasificirala prema potrebama. Domaće i divlje životinje proglasili su kao bića bez duše tj. one su samo namirnice za jelo. Dakle, dozvoljeno ih je loviti i ubijati iz zadovoljstva i sporta a neke od njih držati kao kućne ljubimce.
Ubijanje u ratu crkve su oduvijek odobravale u svrhu samoodbrane. Križarski ratovi (stravična ubojstva, masakri), spaljivanja i grozomorna mučenja kao i utamničenja ljudi vodili su se protiv inovjernika i drugo mislećih uz otimačinu njihovih posjeda.! Danas vjerske institucije osuđuju jedan rat ali o drugima šute!
Tko stvarno ima pravo na život po vjerskim svjetonazorima!? Samo oni od koga muškarci u dugim haljinama imaju korist. Trebaju im rođenja novih ljudi tj. novih vjernika, novih vojnika. Treba netko napuniti državni proračun. Generali imaju svu moć, ugled i slavu samo ako imaju svoju vojsku – što je vojska veća, veća je njihova moć i ugled.
Što u kontekstu stvarnosti predstavljaju crkvene marionete koje kleče po trgovima, “pobožni ljudi” pred bolnicama, ljekarnici koji uskraćuju kontracepcijska sredstva, liječnici u ordinacijama za žene koji odbijaju pružiti pomoć potrebitim ženama i pritom se svi pozivaju na svjetonazorsko pravo na život?
Nismo doživjeli da se crkve i njeni trabanti zalažu za jednako pravo na život onih koji kopaju po kantama za smeće, kojima se oduzima jedina nekretnina i izbacuje ih se na ulicu.
Što je sa stoljetnim seksualnim i mnogim drugim nasiljem nad ženama i djecom? Što je sa stoljetnim unovačenjem ljudi i slanjem na front gdje jedni druge ubijaju? S obje strane ratne fronte isti svjetonazorski, vjerski fanatici podučavaju ljude da se bore za božju pravdu! Podučavaju ih da mrze jedni druge. I sa jedne i druge strane govore im da se bore za svoje kršćanske svjetonazorske vrijednosti jer to bog od njih očekuje! Nisu li ti zločinački poduhvati upereni protiv ljudskog života i to uz blagoslov ljudi u dugačkim mantijama.
Blagoslove se oružja s kojima se u ratu ubijaju drugi ljudi, blagoslovi se smrt a ne život i to kršćani protiv kršćana koji navodno vjeruju u istog boga.
U našem društvu kao i u gotovo svim društvima svijeta moglo bi se govoriti o mnoštvu svakodnevnih primjera kršenja prava na život o kojima se ljudi u dugačkim mantijama i njihovi izvršioci u različitim bojama i različitim pokrivalima na glavi nikada ne oglašavaju.
Religijski vođe kao i njihovi izvršioci nisu stvorili život ali suvereno upravljaju životima ljudi i životima svih živih bića. Religijski gurui kao i njihovi izvršioci te svjetovni vođe oduvijek su stvarali i danas stvaraju oružja za uništenje života i to uvijek pod motom samoodbrane od neprijatelja iako se u stvarnosti radi o zaštiti vlastitih interesa.
Nije tajna da iza tog cirkusa stoji Katolička kao i neke druge crkve. Klečanja na trgovima Hrvatske, dežurstva sa transparentima pred bolnicama i sve veći broj priziva savjesti kod liječnika kao i uskraćivanje kontracepcijske zaštite u ljekarnama odraz su istinskog licemjera.
Na nebrojena kršenja prava na život ne reagiraju vjerske oligarhije i njihove marionete. Očito je da postoji selekcija tko ima pravo na život!
Aris Kostadinov
Razlika između – biti kršćanin i biti kršćanski
Karikatura: Robert Ivanović
biti kršćanin = ja vjerujem
biti kršćanski = ja ispunjavam ono što govorim i činim
Ilustracija: cdn.prod.www.spiegel.de/images/bcb06f83-0001-0004-…spiegel.de
Ana Jurić
Kome vjerovati: Onome koji je donio Božje učenje na zemlju ili onima koji za sebe tvrde da ih je bog ovlastio da budu njegovim posrednicima – iako je Isus jasno izrekao da Bog ne treba posrednike između Sebe i ljudi!
Isus iz Nazareta je jasno iskazivao i naglašavao da put k Bogu ne ide preko kršćanskih zajednica u okviru državnih crkava.
Isus iz Nazareta, Krist Božji reče: “Ja Sam put, istina i život, nitko neće doći Ocu osim preko Mene.”…. Crkve tvrde drugačije – da se u Kraljevstvo nebesko može doći samo preko “majke crkve”.
Preko principa neslobode “krstite, a onda poučite” već se od djetinjstva vršila i vrši indoktrinacija unutar crkvenih sistema koji doduše govore o Isusu, Kristu, ali rijetko čine ono što je Isus htio. Tako se može reći: privid posvećuje sredstva. A sredstvo je svrha: indoktrinacija.
Razgovor Božje proročice Gabriele sa katoličkim i evangeličkim svećenikom
Prorok:
“Mišljenje” znači: Moglo bi biti – ali ja to ne znam. A “suprotna mišljenja” za mene znači: Svatko vjeruje i kaže što misli. Kao što kažeš, to važi i za župnike. Zašto su nam onda potrebni svećenici i župnici? Svaki čovjek tada može stvoriti svoje mišljenje o tumačenju Biblije i onako kao što misli može to i vidjeti za sebe. Ne piše li negdje da je Biblija Božja objava i da joj se ne smije oduzeti niti jedna riječ, niti jedna jota?
Prijašnji i današnji svećenički stalež, takozvani posrednici između Boga i ljudi, uvijek su koristili i koriste svjetovnu vlast. U mnogim situacijama bili su huškači protiv onih koji drugačije vjeruju, a država je bila izvršni organ njihove hajke.
Razgovor Božje proročice za današnje vrijeme sa katoličkim i evangeličkim svećenikom
Prorok:
Svećenici su u svim vremenima predstavljali izdvojeni stalež koji je obavljao kultne obrede koje nijedan laik nije smio preuzeti. Nije li još i danas tako da se pred očima crkvenih vjernika prikazuje kako su svećenici i župnici nešto naročito, jer oni navodno objavljuju i drže Zakone Božje – a katolički teolozi još i crkvene dogme, u koje se mora vjerovati pod svaku cijenu, sve do prijetnje vječnim prokletstvom, svejedno odgovaraju li stvarno volji Božjoj ili ne, jer je dovoljno da ih objavi papa ili da su usvojene koncilom.
Ekskomunikacija Lava Nikolajeviča Tolstoja iz crkve. Nepotešni grešnik: zašto je Leo Tolstoj ekskomuniciran
Voditelji službenih Crkava koji poučavaju u Moje ime napravili su dogmatsku konstrukciju u kojoj se skrivaju da ne bi morali gledati istini u oči. U tu dogmatsku konstrukciju oni pozivaju svoje vjernike, nameću im u Moje ime te dogmatske poučke i obvezuju ih – pod prijetnjom takozvanoga vječnog prokletstva – da ih se pridržavaju.
14. A Isus im reče: „Vi licemjeri, dobro reče Izaija o vama i vašim precima: Ovaj Mi je narod blizak svojim ustima i časti me svojim usnama, ali im je srce daleko od Mene jer Me oni uzaludno mole i u Moje ime naučavaju kao božanske pouke ono što su ljudske zapovijedi da bi zadovoljili svoje vlastite pohote.
Karikatura: de.wikimannia.org
15. Isto tako svjedoči i Jeremija kad o krvnim žrtvama kaže: Ja, vaš Bog nisam zapovjedio ništa takvoga u danima kad ste došli iz Egipta, nego sam zapovjedio da budete čestiti, da se pridržavate starih običaja, da njegujete pravednost i da živite ponizno pred svojim Bogom.
16. Ali vi niste slušali Mene, koji sam vam od samog početka dao sve vrste sjemena i plodova drveća i zrnje za prehranu i za liječenje čovjeka i životinje.“ Oni uzvratiše: „Govoriš protiv zakona.“
17. A on ponovno reče o Mojsiju: „Zaista, Ja ne govorim protiv zakona nego protiv onih koji su kvarili njegov zakon, što je on dopustio zbog tvrdoće vaših srdaca.
18. Ali evo! Ovdje je jedan veći od Mojsija!“ A oni se razgnjeviše i uzeše kamenje da ga bace na Njega. No Isus prođe posred njih i bi zaštićen od njihova nasilja. (Pogl. 51, 14-18)
Božić u očima proroka /Crkve se sastoje od tradicije i običaja. Maska koju one stave preko toga zove se «kršćanski» i «Biblija». Advent i Božić postali su tradicionalnim poganskim običajem. Kršćanski Zapad potonuo u božićnom zanosu, u oduševljenju poklonima, u svjetlucanju i šljokicama zaboravio je jedinstveni događaj, ono što se zbilo prije 2000 godina
Božićna i novogodišnja
RIJEČ
Dragi prijatelji u cijelom svijetu, u ruci imate jedno Gabrijelino pismo i sigurno se pitate: Gdje su ostala? – Malo pomalo ona će doći do Vas.
Gabrijelina pisma budnome čovjeku trebaju razjasniti koliko je naše društvo postalo slabog karaktera i shizofreno i da masa ljudi nepromišljeno i tupo podnosi sve što odrede gornji slojevi društva. Nažalost malo je ljudi samokritično; zbog toga oni ne mogu kritički promatrati niti svoju okolinu niti prozreti one koji ih doslovce vuku za nos.
Gabrijelina pisma ne žele utjecati na čovjeka – ona potiču na upoznavanje i procjenjivanje sebe, tako da onaj koji hoće pažljivije razmotriti kretanje u ovome svijetu može orijentirati svoj život.
Nemojte molim već unaprijed dizati ramena, nemojte rezignirano i pomireni sa sudbinom prihvatiti žalosnu tužaljku poslušnih podanika argumentom: «Pa ionako se ne može ništa promijeniti.»
Istina je da jedan ne može promijeniti drugoga. Ali pojedinac ne mora ostati naivan. Svatko može kod sebe sama početi preispitivati uhodane modele mišljenja, dokinuti tradicionalne stare, poganske, preživjele običaje i na taj način pridonijeti da se sve više ljudi probudi, kako bi na kraju krajeva bilo bolje i majci Zemlji koju su ljudi oskvrnuli s njenim biljkama i životinjama.
(više…)
Izgredi ljudi bili su različiti. Narodi staroga, grješnog svijeta divljali su sve više. Kao u Noino doba ženili su se i udavali. Žderali su i pili žestoka pića.
Priredio: Aris Kostadinov
Ulomak iz knjige: Ovo je Moja riječ
4. Jer o tome je zapisano: oni će pustinjom hodati četrdeset i devet godina dok se ne očiste svojih požuda, prije nego se nastane u Zemlji spokojstva, da, oni će hodati sedam puta sedam godina jer nisu prepoznali Moje putove niti su slijedili Moje zapovijedi. (Pogl. 31, 4)
Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam
i produbljujem riječ:
Mojsije je primio nalog od Boga da porobljene Izraelce iz Egipta odvede u Obećanu zemlju, u zemlju njihovih očeva.
Velik dio naroda kojeg je Bog povjerio Mojsiju bio je tvrdokoran. Zato je Mojsije činio narodu neke ustupke da bi time poneke preko njihove tvrdokornosti doveo do spoznaje i do unutarnje zrelosti. Naročito ih je poučavao da ti ustupci nisu Božji zakoni već samo pomoć da preko samospoznaje pronađu put do zapovijedi.
Neki su pronašli zapovijedi i slijedili ih; drugi su ostali vjerni zapovijedima, poput Mojsija i Arona; no mnogi iz naroda izraelskog, usprkos boljem znanju, griješili su i dalje. Nastavili su jesti meso, pili opojna pića i zadovoljavati svoje požude i strasti. Mnogi su ostali vjerni svojim idolima i držali su se čvrsto egipatskih običaja. Putujući, narod je tako ostao dugo vremena gomila ljudi bez unutarnjeg jedinstva.