Početna stranica » 2018 » Travanj
Monthly Archives: Travanj 2018
Oduvijek su svećenici muškarci crkvenih institucija, koji se krivo nazivaju „kršćanima“, postajali jako rječiti kad bi njihovi vjernici trebali biti milosrdni. Od crkvenih sljedbenika, vjernika, oni zahtijevaju milosrdno davanje, davanje i davanje. U takvim prilikama ne izostavljaju ni uputu da se to ima napraviti iz ljubavi prema bližnjemu. Oni opominju ljude iz naroda da velikodušnim prilozima pomažu gladnima, prije svega u trećem svijetu. Međutim, zastupnici prebogatih crkvenih institucija sami gotovo ništa ne podijele; oni čuvaju svoja zabunkerirana blaga.
Mnogi ljudi u našem svijetu koji su izloženi brutalnoj borbi za život, gdje se radi o hrani i često samo o komadiću kruha da bi se preživjelo, teško mogu razumjeti blaženstva Isusova Govora na Gori, pogotovo kad ono glasi:
«Blaženi su milosrdni jer će steći milosrđe.»
Tko gleda oko sebe, pita se, i to sve češće: pa tko je milosrđe, koje nastaje iz korijena ljubavi prema Bogu i bližnjemu, tako okrnjio i velikim dijelom stavio izvan snage? To su bili i jesu uglavnom zastupnici crkvenih institucija koji su sigurno imali svoje razloge zašto su Isusov Govor na Gori projicirali u neki drugi svijet s podcjenjivačkim pojmom „utopija“ – dakle po kome se ne može živjeti.
Crkva kaže da se doživotno ne može otkazati savez krštenja, kojemu smo kao dojenčad bili prepušteni, zato jer je navodno za vrijeme crkvenog krštenja Bog bezuvjetno djelovao na dojenčetu. Ali Bog se ne dopušta uzimati u takve crkvene postupke i On nema nikakve veze s tim krštenjem.
KRŠTENJE – JE LI TO POVREDA TEMELJNIH LJUDSKIH PRAVA (pitanje redakcije)
Neka pitanja koja su bila postavljena na prethodnim stranicama brošure Prorok, odgovaraju teolozi.
Stručnjak katoličke teologije:
Vođenje prema Kristu doživio sam tako što sam se pitao gdje je Krist danas? U Crkvi On više nije mogao biti nakon svega što je bilo učinjeno u Njegovo ime u proteklih 2000 godina.
Živim kao čovjek koji Krista uzima sasvim ozbiljno i želi se sve više i više zbližavati s Njim. Tko je blizak s Bogom ne pravi znanost od Njega.
Proroci i Božji izaslanici ne vode u ovisnost, već pokazuju put izlaska iz postojećih ovisnosti. Osjećam se slobodnim.
Za svoje životne potrebe zarađujem radom za svoju braću i sestre i s njima u smislu Duha Božjeg koji nas vodi sve više i više u zajedništvo u Svom Duhu.
Više nisam svećenik u službi jer službena Crkva ne čini ono što je Isus htio. Isus je moj uzor – On nikada nije govorio o svećenicima i ostalim službenim osobama.
Razmišljanja o nekim javnim istupima nadbiskupa Bozanića
1.) Upravo neugodno se osjećam: izgleda da imam nešto osobno protiv nadbiskupa i kardinala Bozanića, stalno mi se nameće kao tema razmišljanja. On je, na kraju, ipak samo odani sudionik i izvršitelj zadataka koje mu nameće opaka i željna vlasti, dobro organizirana ideološka grupacija, Crkva. I koliko god želim izbjeći njegovo ime, ono se stalno nameće, te me stav prema njemu podsjeća na Ovidijev stih: Quidquid tentabam dicere versus erat, štogod sam pokušao napisati, ispao je stih. Ipak, barem za utjehu samoga sebe, mislim da moram reći da gospodin čije sam ime spomenuo, u javnim nastupima odaje toliko mnogo praznina u svojem znanju te mi nije jasno kako i zašto uopće on javno nastupa: njegovi intelektualni obzori su tako uski, njegovi intelektualni dometi su toliko plitki da to jednostavno bode oči. Stoga se pitam zašto ga, i kako, vrhovništvo Katoličke Crkve drži na poziciji koju zauzima: žar njegova djelovanja, te stil i način kojim ga izriče, izaziva neraspoloženje prema svemu što zastupa, prema Crkvi.
Postupak krštenja s vodom dojenčadi crkveni sakrament, koji međutim nema ničega zajedničkog s Isusom iz Nazareta.
Krštenje – je li to povreda temeljnih ljudskih prava?
Stručnjak evangeličke teologije:
Katolička crkva iz mnogih crkvenih postupaka ističe sedam takozvanih sakramenata, takozvanih “sredstava milosti” – krštenje, krizma, euharistija, ispovijed, pomazanje bolesnka, posvećenje svećenika, brak. Evangelička je crkva ovaj broj smanjila na dva do tri, na krštenje i pričest, eventualno još ispovijed, odnosno pokoru. Kriterij za sakrament po katoličkom i evangeličkom učenju je da je Isus to tako odredio. Da bi time bio vezan jedan izvanjski znak.
Ali ako se propita kod Isusa iz Nazareta, postaje jasno da On nije odredio takve sakramente.
Isus je rekao: “Poučite, a onda krstite” (Mt 28,19). Međutim, nije Mu pritom bio važan izvanjski postupak krštenja, već unutarnje duhovno krštenje. Ljudi koji čvrsta koraka i nepokolebljivo idu putem prema srcu Božjem, i koji su primili duhovno krštenje, bivaju primljeni u središte duhovno krštenih.
U crkvama se dalje tvrdi da pri krštenju postupa Bog sam, da On pritom sklapa savez s nama. Time se podmeće da Bog pri ceremoniji postupa u crkvenom smislu i da utemeljuje crkveno članstvo. Ipak, Boga se samo koristi u vlastite svrhe. Ne postupa Bog, već svećenik i župnik. Isus nije nikada objavio takvo učenje o Božjem postupanju, za vrijeme nekog sakramenta ili ceremonije.
Zakon o zabrani svih vjera osim katoličke, ostao je u Hrvatskoj na snazi dok car Josip II. nije godine 1781. donio Edikt o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama.
O suprotstavljanju kulturi
Fotos: magicus.info
1. Prije nekoliko dana na Internetu mi je za oko zapela krupnim slovima ispisana rečenica: »Komunizam se korjenito suprotstavljao kulturi.« Bio je to naslov vijesti o propovijedi koju je nadbiskup i kardinal Bozanić održao dana 15. siječnja 2017. prigodom slavlja godišnjice međunarodnog priznanja Hrvatske.
Uz niz uobičajenih prigodnih natuknica, ali i besmislica, uz slavopjev Alojziju Stepincu te blesastu, podmuklu i zlu tvrdnju da »oni koji Hrvatsku nisu voljeli i koji je ne vole, koji je vide kao neželjenu privremenost, u kardinalu Stepincu vide najveću zaprjeku za svoja nastojanja da Hrvatsku ponize, ocrne i spriječe u ostvarivanju boljitka«, tekst propovijedi sadrži i stavak koji navodim: »U Hrvatskoj je, kao i drugdje, komunistički sustav koristio strah i neistinu kao načine djelovanja, a na načelima materijalizma i ateizma predstavljao kao ideal čovjeka kojemu nije potreban Bog, kojemu nije potrebno da svoje življenje, djelovanje i umiranje mjeri mjerom vječnosti. U takvim nastojanjima, uz progonstva i ubijanja, uz poticanje raseljavanja Hrvata, gaženje prava, uz nemogućnosti političke slobode, korjenito se suprotstavljalo hrvatskoj kulturi i osjećaju naroda.«
Izdvajam riječi: strah i neistina kao način djelovanja; progonstva i ubijanja; raseljavanje Hrvata; gaženje prava, nemogućnost političke slobode; korjenito se suprotstavljalo hrvatskoj kulturi i osjećaju naroda.
Isključuje li vjera ljudska prava 