Mnogi pričaju o vjeri, naročito vjerske elite, njeni podobnici i sljedbenici – u stvarnosti oni ne znaju što je vjera. Praktički oni u ništa ne vjeruju jer o vjeri samo govore i razglabaju. Kad bi onaj tko o vjeri govori živio to što govori, on sigurno ne bi o tome govorio niti bi druge poučavao!
Mnogi pričaju, pišu, snimaju filmove i podučavaju druge o ljubavi a pogotovo vjerskim poglavarima puna su usta o ljubavi. Njihove riječi, njihovo ponašanje a pogotovo njihova djela su potpuno isprazna i bez trunke ljubavi – oni jedno misle, drugo govore a treće čine. Na žalost, oni se samo pretvaraju i nisu u stanju nikoga ljubiti! Onaj tko istinski ljubi on sigurno neće s tim pojmom lamentirati pred drugima, podučavati i držati im o tome predavanja! Tko ljubav poznaje on je živi a to se zamjećuje kroz njegovo ponašanje i djelovanje!
Oduvijek se mnogi bave pojmom “pravda”, pišu knjige, udžbenike, održavaju kongrese i na kraju “pravda” je postala nezaobilazna kategorija ustava i zakona svake države.Postoje čak u svijetu političke stranke koje sebe nazivaju “pravaške stranke”. Ta “pravda” je nezaobilazna retorika i vjerskih poglavara i njihovog klera. Na žalost, sve te kategorije “pravde” u čitavom spektru korisnika nemaju baš ništa sa pravom istinskom pravednošću.
Sve te “pravde” temelje se na krivici, krivnji koje za posljedicu imaju stegovne postupke, a potom sankcije, zatvore i robije. Te pravde stoljećima imaju za posljedicu netrpeljivost, mržnju i ratove i to kako među pojedincima, raznim grupacijama, politikama, vjerama tako i među državama. Te i takve pravednosti uvijek su za jedne a protiv drugih – svi su protiv svih (npr. zastupnici u bilo kojem Saboru u svijetu). One uvijek kao podlogu imaju otimanje i otimačinu – jedni gube, drugi dobivaju! Grabež!
Istinska Pravednost izrasta iz četiri, za ljude važnih principa – jednakost, sloboda, jedinstvo i bratstvo što je ovom svijetu potpuno nepoznato. Ta pravednost kojoj je temelj mir jeste istovremeno kozmičko oko i vaga koja ne poznaje pravdanje, nadmudrivanje i pravaštvo a koje su interesne ljudske tvorevine. Ta pravednost odmjerava sve – da bi bila pravedna prema svakome i prema svemu.Ta pravednost polaže sve u oba tasa na vagi i teži tome da u svemu što se zbiva postigne jednakost, slobodu, jedinstvo, i bratstvo.
Tako se postepeno urasta u zakonitosti života i pri tome se otvaraju drugi zakoni života. Ta pravednost poštuje život svakoga i svih! Ta pravednost pomaže, odgaja – ne otima i ne optužuje, ne gradi kaznionice, ne ratuje, ne suprotstavlja se, ne dijeli ništa i nikoga!
Da na kraju rezimiramo:
- kad živiš ono što navodno vjeruješ tada ti nije potrebna vjera
- kad živiš ono što navodno ljubiš tada si ti sam ljubav
- kad živiš pravednost nećeš tražiti pravednost i pravdanje
- kad živiš vjeru, ljubav i pravednost tada nikoga ne sudiš i ništa na otimaš ….razumiješ i gledaš kako možeš pomoći
Vrlo je važno osvijetliti tko je u svijetu instalirao tj. čije je to djelo koje je baza za ljudsko življenje – vjera , ljubav i pravednost!? Vjerske kaste tu bazu za život preokrenule su u svoju suprotnost i uspostavile kategorije življenja koje s ponosom predstavljaju kao njihov svjetonazor.
Istine su postale neistine iz čega proizlazi – vjera se pretvorila u nevjeru – ljubav se pretvorila u netrpeljivost, nepovjerenje i mržnju – pravednost je postala nepravda!
Tako kako svijet danas izgleda i funkcionira može se pripisati samo tvorcima i svima koji su im se priklonili – njihovim pohlepnim interesima za materijalnim, ugledom i moći.
Postoji jedna kozmička zakonitost koju ne može nitko izbjeći niti od nje pobjeći! Ona glasi: Što sijemo to jedino možemo žeti” ili “Zakon uzroka ili posljedica”
Aris Kostadinov
Isključuje li vjera ljudska prava 