Isključuje li vjera ljudska prava

Flag Counter

Pridružite nam se na Facebook-u!

DAVID — Udruga građana za zaštitu ljudskih prava

bg-header-top

Nova stranica FINANCIRANJE I BOGATSTVO CRKVI

bg-header-top

Međudržavni ugovori RH-Sveta stolica

bg-header-top

Nova stranica ZLOČINI I NASILJA NE ZASTARIJEVAJU

bg-header-top

International Answer — Responsibility of Religious Institutions for Human Lives and World Peace

bg-header-top
Oglasi

Postupak krštenja s vodom dojenčadi crkveni sakrament, koji međutim nema ničega zajedničkog s Isusom iz Nazareta.

Krštenje – je li to povreda temeljnih ljudskih prava?

Stručnjak evangeličke teologije:

images-3Katolička crkva iz mnogih crkvenih postupaka ističe sedam takozvanih sakramenata, takozvanih “sredstava milosti” – krštenje, krizma, euharistija, ispovijed, pomazanje bolesnka, posvećenje svećenika, brak. Evangelička je crkva ovaj broj smanjila na dva do tri, na krštenje i pričest, eventualno još ispovijed, odnosno pokoru. Kriterij za sakrament po katoličkom i evangeličkom učenju je da je Isus to tako odredio. Da bi time bio vezan jedan izvanjski znak.

Ali ako se propita kod Isusa iz Nazareta, postaje jasno da On nije odredio takve sakramente.

Isus je rekao: “Poučite, a onda krstite” (Mt 28,19). Međutim, nije Mu pritom bio važan izvanjski postupak krštenja, već unutarnje duhovno krštenje. Ljudi koji čvrsta koraka i nepokolebljivo idu putem prema srcu Božjem, i koji su primili duhovno krštenje, bivaju primljeni u središte duhovno krštenih.

U crkvama se dalje tvrdi da pri krštenju postupa Bog sam, da On pritom sklapa savez s nama. Time se podmeće da Bog pri ceremoniji postupa u crkvenom smislu i da utemeljuje crkveno članstvo. Ipak, Boga se samo koristi u vlastite svrhe. Ne postupa Bog, već svećenik i župnik. Isus nije nikada objavio takvo učenje o Božjem postupanju, za vrijeme nekog sakramenta ili ceremonije.

(više…)

Oglasi

Zakon o zabrani svih vjera osim katoličke, ostao je u Hrvatskoj na snazi dok car Josip II. nije godine 1781. donio Edikt o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama.

O suprotstavljanju kulturi

liotard-jean-etienne-joseph-ii-holy-roman-emperor-and-king-of-germany-1762Fotos: magicus.info

1. Prije nekoliko dana na Internetu mi je za oko zapela krupnim slovima ispisana rečenica: »Komunizam se korjenito suprotstavljao kulturi.« Bio je to naslov vijesti o propovijedi koju je nadbiskup i kardinal Bozanić održao dana 15. siječnja 2017. prigodom slavlja godišnjice međunarodnog priznanja Hrvatske.
Uz niz uobičajenih prigodnih natuknica, ali i besmislica, uz slavopjev Alojziju Stepincu te blesastu, podmuklu i zlu tvrdnju da »oni koji Hrvatsku nisu voljeli i koji je ne vole, koji je vide kao neželjenu privremenost, u kardinalu Stepincu vide najveću zaprjeku za svoja nastojanja da Hrvatsku ponize, ocrne i spriječe u ostvarivanju boljitka«, tekst propovijedi sadrži i stavak koji navodim: »U Hrvatskoj je, kao i drugdje, komunistički sustav koristio strah i neistinu kao načine djelovanja, a na načelima materijalizma i ateizma predstavljao kao ideal čovjeka kojemu nije potreban Bog, kojemu nije potrebno da svoje življenje, djelovanje i umiranje mjeri mjerom vječnosti. U takvim nastojanjima, uz progonstva i ubijanja, uz poticanje raseljavanja Hrvata, gaženje prava, uz nemogućnosti političke slobode, korjenito se suprotstavljalo hrvatskoj kulturi i osjećaju naroda.«
Izdvajam riječi: strah i neistina kao način djelovanja; progonstva i ubijanja; raseljavanje Hrvata; gaženje prava, nemogućnost političke slobode; korjenito se suprotstavljalo hrvatskoj kulturi i osjećaju naroda.

(više…)

Potop i Noa danas / Zamagljivanje od jučer, zamagljivanje danas

noahs

12. Shvatite usporedbu sa stablom smokve: Kad joj grane postanu nježne i sočne i kad prolistaju, znate da je ljeto blizu. Isto tako i vi, kad sve to budete vidjeli, znajte da je blizu – pred vratima. Zaista kažem vam: Ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne zbude. Nebo i Zemlja će proći, ali Moje riječi neće proći.
13. O danu i satu ne zna nitko, ni anđeli nebeski, već jedino Otac svemira. Kao što je bilo u Noine dane, tako će biti za dolaska Sina čovječjega.
14. Jer kao i oni, prije potopa ljudi su jeli i pili, ženili se i udavali sve do dana kad Noa uđe u lađu, a da oni nisu ništa naslućivali dok ne dođe potop i sve ih odnese; tako će biti i za dolaska Sina čovječjega. (Pogl. 61, 12-14)

Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam
i produbljujem riječ:

(više…)

Stihovi Miroslava Krleže: Taj čovjek žvače laži ko papiga godine
i truje naša vrela okrutnošću cinika,
svih poroka i rana ta smrdljiva klinika!
A nikoga nema da kaže mu: gospodine,
marš tamo gdje spadate, u zaborav ništavila.

Što je istina?

Pod nadnevkom 26. siječnja 2018. Glas Koncila donosi veliki članak / komentar pod naslovom: »Povijesna i proročka istina današnjice« i podnaslovom: »Biblijska istina jača od je od lažnih vijesti«. Kao autor potpisan je Glas Koncila; radi se, dakle, o redakcijskom uratku, te se, s velikom vjerojatnošću, može pretpostaviti da je autor članka glavni urednik glasila.
Autor članka je u pravu kada osuđuje lažne vijesti u medijima i portalima; u pravu je i kada naglašava kako se širenjem lažnih vijesti manipulira čitateljima i javnošću općenito. Međutim, upada u oči okolnost kako autor skreće pažnju čitatelja uratka ka veoma određenom smjeru: naglašava, a to je očiti motiv i smisao članka, kako »lažne vijesti iznose neistine o Crkvi«. Zato se autor upušta u pothvat »suprotstaviti dobro« lažnim vijestima te piše »o istini koju su dužni prenositi svi mediji, a preporuča i čitanje »pravoga štiva«, boljega od novinarskoga – Biblije, jer ona je »najbolje štivo za upoznavanje i čitanje prave Istine«. Istina je, ističe autor, najbolji lijek protiv laži.
Ne znamo koje su to lažne vijesti o Crkvi, ali kamen nam je, svejedno, pao sa srca: saznali smo da je Biblija pravo štivo za upoznavanje i čitanje prave istine; saznali smo i to da su svi mediji dužni prenositi tu istinu.

(više…)

Konkordat između Njegove Svetosti pape Pija XI. i države Bavarske od 29. ožujka 1924. Izmijenjen Ugovorom između Svete stolice i Slobodne države Bavarske od 8.6.1988. (GVBl. str. 241); Ugovor je stupio na snagu 22.7.1988., usporedi proglašenje od 26.7.1988. (GVBl. str. 241

 

 

Njegova Svetost papa Pijo XI. i Bavarska država nadahnuti jednakom željom da iznova trajno srede položaj katoličke crkve u Bavarskoj na način što odgovara pormijenjenim odnosima, zaključili su da se dostojanstveno nagode.

Čl. 3
§ 1. * Država izdržava na univerzitetima Augsburg, München (Univerzitet Ludwiga Maximiliana), Pasau, Regensburg i Würzburg kao i na Općoj visokoj školi Bamberg** katoličko-teološka stručna područja u opsegu propisanom potrebama istraživanja i nastave prema Čl. 4 §§ 1i 2. Svako od ovih stručnih područja obuhvaća i najmanje jednu katedru za didaktiku katoličkog vjeronauka.

(više…)

Gospodinu Mikleniću, zaslijepljenom glasnogovorniku jedne ideologije koja puca po šavovima i koja ne bira sredstva kako bi produžila svoje djelovanje, te se priključuje politici na valu primitivnoga i mržnjom nabijenoga nacionalizma. Naravno, umne bi zakone, kao i one umjetničke i moralne, trebala utvrditi Crkva! Stoljećima je, naime, utvrđivala te zakone, i nadzirala njihovu provedbu: sada je izgubila glavu jer je jasno uvidjela svoju suvišnost.

Josip Supić                                                                                               Zagreb, 17. veljače 2018.

Hrvatska kultura i don Miklenić

Upravo danas, 17. veljače 2018. godine, na 318 godišnjicu događaja za koji se Katolička Crkva nije čak ni ispričala, događaja kojega bi ta ista Crkva najradije stavila pod tepih zaborava, događaja koji se zbio dana 17. veljače 1600. godine, kada je na Campo dei fiori u Rimu, po nalogu Katoličke Crkve, na lomači spaljen Giordano Bruno, dopalo mi je pročitati komentar dežurne babe narikače, zabrinutoga dušobrižnika, kanonika Zagrebačkog kaptola, novinara i glavnog urednika, don Ivana Miklenića. Pita se vrli komentator: »Što se događa u hrvatskoj kulturi? Koji je cilj „kulturnih“ ekscesa?« Uz tvrdnju da su najveći problem recentne hrvatske kulture „kulturni“ ekscesi, manifestacije koje se predstavljaju kao kulturno stvaralaštvo, a kako ti ekscesi, po njegovoj ocijeni imaju trajni karakter, komentator se retorički pita: koji je zapravo njihov cilj, odnosno komu zapravo služe ti ekscesi.

(više…)

Voditelji službenih Crkava koji poučavaju u Moje ime napravili su dogmatsku konstrukciju u kojoj se skrivaju da ne bi morali gledati istini u oči. U tu dogmatsku konstrukciju oni pozivaju svoje vjernike, nameću im u Moje ime te dogmatske poučke i obvezuju ih – pod prijetnjom takozvanoga vječnog prokletstva – da ih se pridržavaju.

14. A Isus im reče: „Vi licemjeri, dobro reče Izaija o vama i vašim precima: Ovaj Mi je narod blizak svojim ustima i časti me svojim usnama, ali im je srce daleko od Mene jer Me oni uzaludno mole i u Moje ime naučavaju kao božanske pouke ono što su ljudske zapovijedi da bi zadovoljili svoje vlastite pohote.

images-29

                                      Karikatura: de.wikimannia.org

 

15. Isto tako svjedoči i Jeremija kad o krvnim žrtvama kaže: Ja, vaš Bog nisam zapovjedio ništa takvoga u danima kad ste došli iz Egipta, nego sam zapovjedio da budete čestiti, da se pridržavate starih običaja, da njegujete pravednost i da živite ponizno pred svojim Bogom.
16. Ali vi niste slušali Mene, koji sam vam od samog početka dao sve vrste sjemena i plodova drveća i zrnje za prehranu i za liječenje čovjeka i životinje.“ Oni uzvratiše: „Govoriš protiv zakona.“
17. A on ponovno reče o Mojsiju: „Zaista, Ja ne govorim protiv zakona nego protiv onih koji su kvarili njegov zakon, što je on dopustio zbog tvrdoće vaših srdaca.
18. Ali evo! Ovdje je jedan veći od Mojsija!“ A oni se razgnjeviše i uzeše kamenje da ga bace na Njega. No Isus prođe posred njih i bi zaštićen od njihova nasilja. (Pogl. 51, 14-18)

(više…)