Pripremio, Moris Hoblaj 

Postaje jasno da ustvari postoje dvije vrste znanosti:

• znanost u službi klerikalno-vojnih sustava za održavanje vlasti i podjarmljivanje čovjeka, tj. korištenje njegove energije za postizanje svojih materijalnih ciljeva i 
• znanost u službi istine radi razvitka ljudske svijesti s ciljem traženja odgovora na pitanja; odakle čovjek dolazi i što se s njim događa nakon fizičke smrti njegova tijela. Pri tome ključnu ulogu igra traženje odgovora na to kako i kada je nastao materijalni kozmos i planet Zemlja i kako na njoj funkcionira život.

Analizom povijesti obiju znanosti dolazimo do zaključka da je dominantnija od njih bila ona u službi klerikalno-vojnih sustava koja je uvijek činila, tj. još i danas čini sve da ušutka znanost u službi istine. Pri toj se vjekovnoj borbi znanost u službi klerikalno-vojnih sustava, tj. produžena ruka svećenstva i vlastodržaca, služila proganjanjem, bestijalnim mučenjima i ubojstvima pobornika znanosti u službi istine, npr. velikih muževa i žena, proroka i mistika u antici, srednjem vijeku i danas uništavanjem dobrog glasa svih onih koji ne služe klerikalno-političkoj koaliciji lažnim klevetničkim konstrukcijama i lišenjem njihovih ljudskih prava, npr. na slobodu govora, mišljenja i vjerovanje i jednakost svih, zagarantiranih ustavom. 

Definicija znanosti u službi teologije i vladajućih sustava 

U Wikipediji među ostalim stoji: „Znanost je organizirani sustav sveukupnog ljudskog znanja stečenog opažanjem procesa i pojava u prirodi i društvu, a obrađenog racionalnim, znanstveno prihvatljivim metodama; znanost nije samo hrpa znanja već i način razmišljanja i gledanja na stvarnost. Taj se pogled temelji na razumu, logici, kritici, sumnji kao i objektivnom, slobodnom i samostalnom razmišljanju. Glavna obilježja bila bi; objektivnost, sustavnost, argumentiranost (provjerljivost), logičnost i preciznost.

Ciljevi znanosti u službi vladajućih klerikalno-političkih sustava

Cilj znanosti je istražiti, analizirati, opisati i objasniti stvarnost te odrediti odnos između uzroka i posljedice, a njezini ciljevi moraju međutim slijediti i služiti strukturama vlasti klerikalno-političkih elita, koje međutim otkrivanje istine o nastanku duhovnog i materijalnog svijeta, ne samo kroz čitavu mračnu antiku i srednji vijek nego još i danas, tretiraju kao ozbiljnu opasnost za svoj sustav vlasti i stoga su činile i čine sve, uključujući proganjanja, mučenja, ubojstva da spriječe njezin prilaz čovječanstvu, odnosno, čovjekovoj svijesti. 

Analiza povijesti obiju znanosti nesumnjivo pokazuje da dvije znanosti različitih izvora, koje jedva da imaju išta zajedničkoga, stoje jedna naspram druge. Dva izvora iz kojih spomenute znanosti crpe svoju energiju poznati su nam kao izvor dobra ili istine i izvor zla ili laži, odnosno svijeta odozgora, Oca ljubavi i Stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga s jedne strane, i svijeta odozdola, oca laži i ubojicu od samog početka s druge strane – kako ga je nazvao Isus iz Nazareta objašnjavajući tadašnjim svećenicima u čijoj su službi. 

Današnja znanost u službi klerikalno-političke elite mora u praksi gotovo u potpunosti slijediti teorije teološko-dogmatskih sustava, npr. u odgoju novih generacija iako joj je poznato da time dijametralno proturječi znanosti u službi otkrivanja istine, npr. pogotovo kada obje znanosti izdaju svoje radove o štetnosti ili koristi manipuliranja prirodnim procesima u ekonomiji. Momentalno tzv. službena znanost u službi klerikalno-političke elite ulaže velike napore i novac za sprečavanje dolaska znanosti u službi istine na javnu pozornicu. Iako u toj borbi sudjeluju dobro poznati i plaćeni znanstvenici u sprezi sa sustavom i njima podčinjenim medijima, ipak rezultati znanosti u službi istine dopiru sve više do svijesti javnosti. 

(više…)