Izvor https://impious.wordpress.com/2011/06/16/katolicka-crkva-u-obrani-ljudskih-prava/
Nakon “Splitske subote” uslijedile su brojne i žestoke reakcije klera što je za Crkvu inače prilično neuobičajeno. Sve te reakcije svode se na jedno:
“Dobili su što su tražili.”
Neki su radi folklora ili političke korektnosti dodali kako osuđuju nasilje.
Da bi bilo degutantnije, pobrinuo se Zvjezdan Linić koji je na sve to dodao:
‘Znači li to da će sutra, tražeći svoja prava, na ulicama paradirati pedofili, kriminalci…?’
Ne znam kako mu je uopće tako nešto palo na pamet, osim ako nema neku insajdersku informaciju, barem što se ovih prvih tiče.
Vrh Crkve vrlo glasno i jasno nije se oglasio.
Nasuprot iskazanoj brizi za moralnu čistoću nacije, podsjetit ću kako je Crkva reagirala na sindikalne prosvjede zbog pokušaja mijenjanja zakona o radu:
M. Srakić:
«Piše vam u socijalnom nauku, pa ne moramo to stalno ponavljati.»
HBK preko svoga glasnogovornika:
“… postignut je dogovor da se biskupi ne izjašnjavaju o situaciji. Ancić nije objasnio zašto su se biskupi odlučili suzdržati od komentara“
Živko Kustić:
“Ali sasvim je moguće da u ovom slučaju ne bi bilo mudro službeno stati na stranu sindikata. Osobito ako je zapravo većini jasno što odgovorni u Crkvi o tome misle i kakav socijalni nauk navještaju …”
Možda ovakav stav proizlazi iz pretpostavke crkvenih otaca da su svi katolici naizust naučili “Socijalni nauk katoličke crkve” (tome u prilog idu i neka istraživanja ;-)) pa je dovoljno samo podsjetiti vjernike.
Socijalni nauk crkve je jedan od važnijih dokumenata na koje se kler voli pozivati … kada mu to odgovara.
U slučaju reakcija na splitski pride, pokazalo se da je licemjerje konstanta katoličke crkve, ili mogli bismo reći: jedno pišu, drugo govore, a treće rade.
Evo što piše u Socijalnom nauku:
O dostojanstvu:
Osnovna načela su dostojanstvo ljudske osobe, ljudska prava, princip općeg ili zajedničkog dobra, supsidijarnost, solidarnost, sudjelovanje, povlaštena briga za siromašne.
Zbog toga Crkva neumorno inzistira na dostojanstvu ljudske osobe protiv svih izrabljivanja i manipulacija koje su na štetu čovjeka ne samo na političkom i gospodarskom polju nego i na ideološkom, kulturnom i drugim područjima života.
O ljudskim pravima:
Ljudska prava imaju svoj temelj u Svetom pismu. ( :-D, op.a.) Polazište je da je čovjek stvoren na sliku Božju (Post 1,26). U Svetom pismu se čovjeku pridaje nedodirljivo dostojanstvo. Bog je čovjeku poklonio određene darove koje ne smije čovjek drugom čovjeku osporiti…
Katolička Crkva se danas ubraja u najvažnije zaštitnike ljudskih prava! ( :-D, op.a.)
Danas je Crkva po svojem nauku i svojoj djelatnosti važan činitelj na području ljudskih prava. Njezin se doprinos vrlo cijeni i društvo traži njezin savjet kako bi se ukupan trud oko punog priznanja ljudskih prava mogao pokazati djelatnim i plodnim”.
Danas je Katolička Crkva uistinu važan zagovornik ljudskih prava, a u mnogim opresivnim sustavima spada među malobrojne uspješne.
Napokon, treba spomenuti još jednu vrstu ugrožavanja ljudskih prava koja je također slična farizejstvu: riječ je o gotovo inflacijskom verbalnom priznavanju ljudskih prava u dokumentima i govorima nasuprot nepoštovanju ljudskih prava u praksi. O poštovanju i ovdje će najbolje svjedočiti djelo. Na to smo svi mi pozvani.
Oni koji mogu bez problema povjerovati da prikrivatelj pedofilije može biti najveći svjetski moralni autoritet, lako će povjerovati i u ovu neumjerenu i neutemeljenu samohvalu.
Međutim, oni koji čvrsto stoje na zemlji uočit će nešto sasvim drugo:
Socijalni nauk crkve u jednom dijelu teksta poziva se i na Opću deklaraciju o pravima čovjeka (UN, 1948. god.). Republika Hrvatska potpisnica je ove deklaracije koja nije pravno obvezujuća, ali je ugrađena u naš pravni sustav. Tako su npr. ustavne odredbe o zabrani diskriminacije po bilo kojoj osnovi ili o jednakosti pred zakonom sukladne odredbama Deklaracije.
Deklaracija inače nigdje izrijekom ne spominje spolne i rodne manjine što je razumljivo jer je usvojena 1948. godine. U to vrijeme mnoge države su još uvijek kriminalizirale homoseksualce. Međutim, desetljećima kasnije, onoga trenutka kada su pojedine države dekriminalizirale homoseksualce i priznale i u pravne sustave uvrstile spolne i rodne manjine, one su automatski ušle pod zaštitu Deklaracije i to po osnovu prava na jednakost temeljem “neke druge okolnosti” (čl.2) i pod pravom na mirno okupljanje i slobodno udruživanje (čl.20).
Nadalje, načela Deklaracije ugrađena su i u mnogobrojne konvencije i sporazume o ljudskim pravima koje su uslijedile kasnije. Jedna od njih je i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda čija je potpisnica i Republika Hrvatska. Za razliku od Deklaracije, ona je pravno obvezujuća i ušla je u pravni sustav Republike Hrvatske (ima istu pravnu snagu kao npr. i oni Ugovori …).
Protokol 12. Konvencije u članku 1.1. koji se zove Opća zabrana diskriminacije kaže:
1. Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status.
Taj drugi status može se primijeniti na spolne i rodne manjine. Pravno priznanje homoseksualaca ušlo je u hrvatsko zakonodavstvo 2003. godine kada je usvojen Zakon o istospolnim zajednicama. Izričita zabrana diskriminacije po osnovu spolne orijentacije ili rodnog identiteta ozakonjena je u srpnju 2008. godine kada je usvojen Zakon o suzbijanju diskriminacije.
Članak 1.1. je nedvosmislen:
Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi … … … rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.
Vratimo se sada tvrdnji iz Socijalnog nauka Crkve:
“Katolička Crkva se danas ubraja u najvažnije zaštitnike ljudskih prava!”
Ne samo da Crkva nije zaštitnica ljudskih prava, već njihovim nepoštivanjem krši
– domicilno zakonodavstvo
– međunarodne konvencije, uključujući i one koje je uvrstila u svoj vlastiti Socijalni nauk!
Deklaracija o ljudskim pravima sadrži još neke zanimljive odredbe u kojima bi također mogli prepoznati najveće zaštitnike ljudskih prava :-):
Članak 12.
Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili dopisivanje, niti napadima na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo na pravnu zaštitu protiv takvog miješanja ili napada.
Članak 20.
2. Nitko se ne smije prisiljavati na pripadanje nekoj udruzi.
POST SCRIPTUM:
Dan nakon objavljivanja ovoga teksta, u Jutarnjem se pojavio tekst Adalbert Rebić: Oprostite mi svi koje sam uvrijedio. Jedini nam je put suživot u ljubavi, a ne u mržnji
On dokazuje kako je kler potpuno zaslijepljen svojim dogmatskim stavovima, a zahvaljujući privilegiranom statusu u društvu uopće se niti ne trudi shvatiti u čemu je problem niti pokušava korigirati svoje ponašanje.
Rebić, naime, u nečemu što bi trebalo biti demantij, uopće ništa ne demantira. Dapače, izrijekom to potvrđuje kao što potvrđuje i to da je pobornik nasilja nad gay populacijom. (Nadam se kako ugledni teolog zna da nasilje ne mora biti samo fizičko.)
Evo kako demantira:
Rečenicu “dobili su što su tražili” izrekao sam u kontekstu najavljenog visokog rizika održavanja takve parade: “Ta je parada proglašena skupom visokog rizika i unaprijed se moglo znati što će se dogoditi…”
Rebić smatra da su Splićani ipak mogli drukčije reagirati i svoje nezadovoljstvo iskazati glasnim negodovanjem i protestiranjem, a ne kamenjem. Žao mu je ljudi koji su stradali, ali i onih koji su kamen bacili…
(Žao mu je onih koji su kamen bacili?! Zato što nisu dobro gađali ili zato što će snositi posljedice?!)
Pa još malo bisera:
… za krvavi epilog parade odgovornima smatra i organizatore gay parade, ali i one koji su je dopustili”.
O, kako je to dirljivo pravedna raspodjela krivnje. A oni koji su to dopustili, morali su to dopustiti jer to nalaže zakon!
Poštujem tuđe mišljenje, ali neka homoseksualci i lezbijke ostanu to unutar svoje privatnosti.”
A kako bi bilo da malo za promjenu počnete poštovati i zakone države u kojoj živite?
Isključuje li vjera ljudska prava 