Isključuje li vjera ljudska prava

za razmisliti…

vjeronauk u obrazovnim ustanovama … indoktrinacija

Sigurno mnogi ne znaju da u crkvenom zakoniku doslovno stoji: “Činom krštenja krštenik postaje vlasništvo Krista, tj. Crkve”!

Sigurno mnogi ne znaju – kad krštenjem postanu vlasništvo Crkve, njeni pastiri imaju zadatak svoje ovce zadržati u svom toru! Vjeronauk je obrazovni sustav poučavanja za svrhovito – “dobrovoljno” usađivanje crkvene doktrine (ideologije) svojim ovcama! 

Iako samozvani vjerski pastiri podmeću vjeroučenje Kristu, On sa tim izmišljenim sakramentom nema baš ništa! Sigurno mnogi ne znaju da u božanskom učenju ne postoji čin prisile – indoktrinacije – jer bi u tom slučaju Bog bio tiranin! Zbog religijskih učenja mnogi ga tako i doživljavaju!

Iako u Božjem učenju postoji vrlo jasna naznaka o slobodnoj volji koja po smislu glasi: Bog svim ljudima pruža svoju ruku a svatko ima slobodnu volju prihvatiti ili je ne prihvatiti – vjerovati ili ne vjerovati!

U religijama, pogotovo u kršćanskim ne postoji čin slobodne volje! Jednom kad postaneš njihovo vlasništvo moraš prihvatiti sva pravila njihove igre! Ukoliko to ne činiš bit ćeš ekskomuniciran iz crkve i obilježen prokletstvom s jasnom porukom da ćeš završiti u paklu! 

Činjenica je da su višestoljetne indoktrinacije religijskih sustava ostavile značajne tragove na njihove sljedbenike pa tako i na ostale ljude koji nisu u sljedbi!

Nisu li religijski sustavi direktno indoktrinirali i državne sustave putem nositelja vlasti – vjernika koji su prošli kroz religijski sustav obrazovanja!?

Ne stvaraju li se i sada poučavanjem religijskih doktrina budući akteri državnih institucija!? 

Svakako treba  postaviti logičko pitanje da li će ljudi u vlasti prvo poštivati Ustav države ili religijski Ustav – npr. Kanonski Ustav!? Što nam pokazuje svakodnevna praksa? U Kanonskom zakonu jasno i nedvosmisleno stoji napisano: Svaki vjernik dužan je prvo poštivati božanske – crkvene, a potom državne zakone!

Koje vrijednosti državni dužnosnici više ističu u svome radu i ponašanju – vjerske ili svjetovne!? Kod političara kao i kod mnogih vjernika “IN” je pokazivati svoj vjerski kredo! Zalažu li se oni više za svjetonazorske ili moralno etičke vrijednosti?

Koje poruke državni dužnosnici šalju kada se u mnogim državničkim prilikama križaju ili upotrebljavaju neka druga vjerska znakovlja!?

Zašto su obrazovne ustanove postale poligon vjerskih obilježja, znakovlja i propagiranja vjerskih doktrina!?

Religijsko poučavanje – vjeronauk – može, a često i ima katastrofalne posljedice kako za pojedince tako i za čitavo društvo! Religijski svjetonazor u prošlosti  kao i danas ima za posljedicu netrpeljivost, mržnju sve do ratnih sukoba! Religijski svjetonazor iznjedrio je mnoge podjele u društvu naglašavajući često kako manjina mora provoditi svjetonazorska pravila većine!

Ana Jurić


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: