Izbori – oda tzv. kršćanskim vrijednostima,kršćanskoj ljubavi i kršćanskom moralu

Biskupska konferencija, prije Inkvizicija – skup crkvenih glavara, kao i uvijek oglašava se kad treba dati važne upute narodu, svojim podanicima na vlasti  i biračima vlasti. Te poruke (interesi) su upute koje uvijek naglašavaju tzv. kršćanske vrijednosti.

Kako u stvarnosti izgledaju te moralno kršćanske vrijednosti!? Svakodnevno svjedočimo izjavama aktera u izbornoj utrci za ulazak u Sabor. Iako pripadaju svom izvoru “istoj majci Crkvi” njihovi svjetonazori se razlikuju od onih umjerenih do ekstremnih. To i nije čudno jer su i njihovi crkveni glavari također posloženi od umjerenih do ekstremnih.

Kako djeluje “majka crkva” tako je njena djeca u stopu vjerno slijede!

Kampanja za osvajanje vlasti najtransparentnije i najcjelovitije ocrtava tzv. kršćanstvo – trenutno naglašeno u Hrvatskoj i Srbiji zbog izbora, no to je slika kršćanstva ovog svijeta.

Kako to stvarno izgleda danas u izborno vrijeme!? Čim akteri otvore usta želeći predstaviti svoje programe i svoje svjetonazore oni pljuju po svojim protivnicima nastojeći ih prikazati u što negativnijem svjetlu.

Oko sebe su okupili sljedbenike koji također pljuju, rigaju otrove i prijete suprotnim taborištima.

Kao i njihovi duhovni vođe i oni uvijek naglašavaju kako govore u ime naroda, no ustvari oni djeluju u svoju korist. Oboma su im puna usta naroda na čijoj grbači stoljećima žive i djeluju.

Kako su živjeli i djelovali u prošlosti to žele provesti i danas. Projiciraju tamnice i mučilišta za sve drugačije misleće. Lokalno i globalno šerifovanje pod motom za dobrobit naroda, a kao duhovna i svjetovna vlast narod tretiraju kao stoku sitnog zuba! Njihova prošlost jasna je preslika toga što žele i danas! Njihovi plodovi najjasnije pokazuju njihove namjere koje narod više nije u stanju prepoznati – jednostavno su postali ovce za šišanje – njihov pouzdan glasački stroj.

Ima li to religijsko kršćanstvo bilo kakve veze sa istinskim kršćanstvom Isusa Krista na koje se tu i tamo pozivaju crkveni glavari!? Gdje to Božje učenje dozvoljava ratove kao samoobranu? Gdje Božje učenje uči o pljuvanju, netrpeljivosti i mržnji prema drugačijima? Gdje je Isus iz Nazareta i plejada proroka prije i iza Njega pljuvao po onima drugačije mislećima!? Je li On tadašnje svećenstvo samo upozoravao ili je i pljuvao na njihovo griješno djelovanje i ponašanje ili ih je pri tome učio zakonito  Božansko djelovanje!?

Upravo potomci te prve svećeničke kaste sada u odorama biskupske konferencije šalju poruke narodu za koga trebaju glasati – za one aktere koji nose upravo njihove “visoko moralne kršćanske vrijednosti”!

Postavlja se pitanje ne pljuju li svi ti akteri, tzv. kršćani i njihovi duhovni vođe po Isusu Kristu i Božjem učenju!?

Ne treba zaboraviti koliku vrijednost ima to pljuvanje kad se zna da obično ti pljuvači i huškači različitih tabora poslije izbora koaliraju i tada dalje pljuju na one koji su izgubili na izborima. No njihovo djelovanje je puno opasnije od pljuvanja!

Može li se zaključiti: Akteri snose odgovornost za svoje postupke ali potpunu odgovornost snose oni koji su ih učili i podučavali tzv. kršćanskim vrijednostima.

Ana Jurić