Isključuje li vjera ljudska prava

Početna stranica » Analize i stručne analize » Ljudi su pokvareni, slabi su vladati nad sobom i bez vlasti upadaju u anarhiju i izgube se. Bezakonje može zaustaviti samo ono protiv čega nema priziva: savjest, papinska tijara ili bodež

Ljudi su pokvareni, slabi su vladati nad sobom i bez vlasti upadaju u anarhiju i izgube se. Bezakonje može zaustaviti samo ono protiv čega nema priziva: savjest, papinska tijara ili bodež

Najnoviji komentari

Oglasi

 

                                                                      PRED CILJEM? (1)

Bez ikakve rezerve i iskreno, istinsku političko-filozofsku i ideološku narav i osnovnu ulogu Crkve u vlasti i vladanju opisao je Joseph de Maistra, vodeći katolički pisac s početka devetnaestoga stoljeća. Ljudi, kao moralna bića, navodi Joseph de Maistre, moraju se podvrći vlasti slobodno, ali se podvrći moraju. Ljudi su pokvareni, slabi su vladati nad sobom i bez vlasti upadaju u anarhiju i izgube se. Bezakonje može zaustaviti samo ono protiv čega nema priziva: savjest, papinska tijara ili bodež

 

Čovjekova je prva potreba da mu razum bude pod dvostrukim jarmom, onim Crkve i onim države, ističe Joseph de Maistre, te nastavlja kako se čovjekova individualna egzistencija mora transformirati u opću, zajedničku, slično kao što i voda iz rijeke koja se ulijeva u ocean: ostaje voda ali bez imena i posebnosti.

Bila je to oštra reakcija jednoga od najžešćih kritičara Francuske revolucije koja je, proglasivši principe jednakosti, ravnopravnost, vjerske slobode i pluralizma u društvu, te uzdizanjem razuma nad vjerom, jednostavno izbacila iz povijesti monopol Katoličke Crkve u moralnim učenjima. Stav Crkve prema novostima što ih je donijela Revolucija jasno izražava papa Grgur XVI. u enciklici „Mirari vos“ (Čudite se) iz 1832. godine. U enciklici se, uz opću osudu religijske slobode, između ostaloga, kaže: »Iz toga izvora (razuma) što smrdi po zlu indiferentizma istječe pogrešno i apsurdno mišljenje, zapravo ludost, da svatko ima pravo zahtijevati slobodu savjesti i da se svakome ona mora osigurati.«

Stotinjak su godina, kao u mamurluku, poglavari Katoličke Crkve ponavljali taj stav, poduzimali mjere discipliniranja vjernika među kojima je najznačajnija bila formiranje laičkih vjerskih organizacija pod budnim paskom klerika. I mi smo, u Hrvatskoj, imali takve organizacije, Križarsko bratstvo i Križarsko sestrinstvo: njihov se karakter može opisati time što su se 1941. godine bez oklijevanja uključile u ustaški pokret.

Na očigled velikih društvenih i političkih promjena, osobito nakon Drugog svjetskog rata, kada je, izuzevši države pod izravnim utjecajem Crkve, Španjolsku i Portugal, uz pluralizam i vjerske slobode, sloboda savjesti zajamčena ustavima svih država zapadne civilizacije, čak i onih pod komunističkim režimom, sazvala je Crkva Drugi vatikanski koncil (1962.-1965.) na kome je, uz protivljenje dijela nadbiskupa i kardinala, prihvaćena i donijeta Deklaracija o vjerskoj slobodi. Proglasivši se šampionom i prvoborcem za pravo savjesti i religijski pluralizam, Crkva je imala hrabrosti i obraza tu deklaraciju proglasiti visokim dosegom njezina moralnoga učenja. Za duga vladanja Crkvom, dvojica njezinih poglavara, papa Ivan Pavao II. (1978.-2005.) i nasljednik mu, Benedikt XVI.(2005.-2013.), sve su poduzeli da, uz bučne i licemjerne govore o Koncilu, što više blokiraju provedbu koncilskih zaključaka. Među te zaključke spada onaj o vjerskom pluralizmu i pravom na slobodu savjesti.

*

Smatrajući svojom povijesnom zadaćom boriti se za slobodu vjere i slobodu savjesti u svojoj rodnoj, katoličkoj Poljskoj, doživio je šok papa Ivan Pavao II. kada je, nakon promjene vlasti, u toj Poljskoj proglašen ustav koji je proklamirao sekularizam, jednakost svih vjeroispovijesti i slobodu savjesti svima, bez razlike; papine su misli bile usmjerena ka Poljskoj kao katoličkoj zemlji, kao zemlji u kojoj će se društveno i političko uređenje temeljiti na primatu i isključivosti nauka Katoličke Crkve.

Nije bila u pitanju samo Poljska: utjecaj Crkve opadao je u svim zemljama, a suvremeni principi državnoga uređenja postaju opća tečevina u zemljama tzv. Zapadne civilizacije, uključujući, nakon smrti diktatora Franca i Salazara, Španjolsku i Portugal. Ne mireći sa pojmovima suvremene liberalne demokracije i pluralnoga društva, uz gorljivu pomoć budućega svoga nasljednika, kardinala Ratzingera, obrazovanoga pročelnika Kongregacije za nauk vjere, poznatog pod nadimcima „Božji rotvajler“ i „Veliki inkvizitor“, papa Ivan Pavao II. pokrenuo je akciju tzv. reevangelizacije, akciju koja je, po uzoru na poznatu rekonkvistu u Španjolskoj, trebala vratiti Crkvu na mjesto koje je izgubila. Iz vlastitoga je iskustva Poljak Karol Wojtyla shvatio i znao kako se totalitarna ideologija učvršćuje i širi: radom u osnovnim ćelijama i agitiranjem u masama. U tu su svrhu uključeni svi ljudski, kadrovski resursi, u prvome redu oni laički: na globalnom planu djeluju organizacije Opus Dei, Kristova legija i Kristovo kraljevstvo (*), dok se u pojedinim zemljama organiziraju razne klerikalne grupe i udruge, koje se svojim radom i utjecajem nastoje što više uključiti u društveni i politički život.

Nekada moćna i utjecajna država, Poljska, koja je stoljećima bila vezana za Rim, koju je Rim koristio za proboj prema ruskom pravoslavlju, koja je, zbog politike prema pravoslavcima, izgubila Ukrajinu, koja je doživjela tragičnu sudbinu brisanja sa zemljopisne mape, prva je pokazala plodove reevangelizacije: uz upornu agitaciju crkvenih krugova, uz organizaciju brojnih klerikalnih udruga i korištenje medija pod kontrolom Crkve kao i korištenje oltara za otvoreno predizborno djelovanje, Crkva je uspjela: na vlast je došla radikalno desna konzervativna stranka katoličkoga usmjerenja. Vlada, ne obazirući se na Ustav i ustavne odredbe, donosi ukaze i zakone protivne Ustavu i narušava demokratsku proceduru. Tako je upravo ovih dana vlada ukazom umirovila suce Vrhovnoga suda koji su se protivili pojedinim njezinim mjerama a donijet je i zakon koji omogućuje vladi da postavlja predsjednika i suce Vrhovnoga suda.

Na društvenoj i političkoj sceni u Poljskoj otvoreno i uz podršku vlasti djeluju snage krajnje desnoga usmjerenja, čak i onoga što ga se može nazvati fašističkim. U posljednjem tradicionalnom Maršu nezavisnosti (11.11.2017.), koji se održava svake godine, uz sudjelovanje 60.000 radikalnih nacionalista, uz uobičajene povike “Mi hoćemo Boga”, uz transparente “Bijela Europa bratskih naroda”, “Europa će biti bijela ili bez ljudi”, uz skandiranje “Naš put je nacionalizam, udri u liberalizam”, “Bog, čast, domovina”, “Smrt neprijateljima domovine”, “Poljska bijela katolička”. Čuli su se i povici protiv ljevice i skandiranja “Na drveću umjesto lišća visjet će tijela komunista” i protiv pripadnika LGBT zajednice.

Državna televizija događaj je opisala kao “veličanstven marš domoljuba” koji je privukao “uglavnom obične Poljake koji su došli izraziti ljubav prema Poljskoj, a ne ekstremiste”. Jedan od tih “domoljuba” koji je stao pred njihove kamere rekao je da maršira kako bi “skinuo Židove s pozicija moći”. Poljski ministar unutarnjih poslova Mariusz Blaszczak rekao je kako je marš bio “prekrasan prizor” na koji su “ponosni”.

Koliko se zna, Katolička Crkva u Poljskoj nije osudila navedene uzvike i sadržaj ispisanih transparenata; nije se od njih niti ogradila.

*

Da je živ, papa Karol Wojtyla, Poljak, mogao bi biti zadovoljan razvojem događaja u Poljskoj: njegov je cilj postignut. Ne znam, doduše, kako bi objasnio proklamirane katoličke moralne principe, ljubav u prvom redu, u svjetlu jasno izražavanje mržnje u Maršu nezavisnosti Poljske od strane gorljivih katolika prema svima različitima.

(*) Radi istine: osnivač organizacije Opus Dei, Josemaria Escrivá, bio ispovjednik diktatora Franca, dok je dio Frankovih ministara aktivno djelovao u toj organizaciji. Svećenik Marcial Maciedo, osnivač organizacija Kristovi legionari i Kristovo kraljevstvo, za sve vrijeme djelatnosti živio je istovremenu u dva „divlja“ braka.

Josip Supić

Novalja, 31. srpnja 2018.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: