Programski mikspult je nastao zato jer čovjek misli drugačije nego što osjeća i čuvstvuje, ali također drugačije postupa nego što govori, misli, osjeća i čuvstvuje. Iz šarenog repertoara njegovih čuvstava, osjećaja, misli i postupaka, nastaju nebrojene varijacijske mogućnosti. Čovjek sastavlja svoju odgovarajuću kombinaciju za svoje izjave ili postupke prema svojim trenutačnim namjerama.

Programski mikspult. Kompjutor čovjek prikriva svoje istinske namjere
Čovjeka se može usporediti s kompjutorom. Kompjutor, kao što je poznato, može ispisati samo ono što mu se unese, dakle pospremi. Slično je s kompjutorom čovjek. Čovjek od sebe može dati samo ono što je sam unio u sebe, dakle što je pohranjeno u njemu. Kod tehničkog kompjutora ne govori se o odgovaranjima zato jer on unesene podatke ispisuje bez utjecaja, osim ako u kompjutorskom sustavu nema takozvanog virusa preko kojeg nastaju pogrešne informacije ili čak mogu biti uništeni programi.

Kompjutor čovjek koji je sebe programirao, u usporedbi s tehničkim kompjutorom raspolaže s više mogućnosti načina ispisa. On je u stanju miješati dijelove svojih programa. Zbog toga se kompjutorski sustav čovjek može usporediti s mikspultom; pomiješani programi, alati ljudske umjetnosti prikazivanja i umjetnosti prikrivanja i obmane, sastoje se često od lijepo obojenih riječi i postupaka.
Iz toga proizlazi: Kompjutor čovjek istina može kao i tehnički kompjutor prenijeti samo ono što je pohranio; ali povrh toga on je još u stanju prirediti mješavinu iz dijelova svojih programa, pri čemu ne iznosi istinito stvari i okolnosti, nego uljepšano i obojeno. Dodatno on je u stanju da svoja odgovaranja projicira u ljude oko sebe kako bi manipulirao njima, dakle zloupotrebljavao ih u vlastite svrhe.
Pojedinac dakle može svoja odgovaranja, svoje emocije kao gnjev, mržnju, zavist kao i svoja mišljenja, predodžbe i namjere, obojene i ukrašene – to znači: lukavo i ciljano promijenjene – učiniti primamljivim svome bližnjem tako da ovaj prihvati njegovu mješavinu, dopuštajući tako da ga on programira, a time utječe na njega i manipulira njime.

Jedan primjer za takvu mješavinu:
Jedan službenik zavidi svome kolegi napredovanje na viši položaj, što je povezano s odgovarajućom povišicom plaće. Mješavina što se razvija iz njegovog odgovaranja, zavisti, može se formulirati ovako: «Taj je štreber radio prekovremeno bez naknade; savijao se i klanjao pred pretpostavljenim sve dok on nije primijetio toga tobože vrijednog suradnika. Ali ću se ja», tako misli od zavisti problijedjeli kolega «pobrinuti za to da mu na novome radnom mjestu ne bude dugo dobro. Svaku ću grešku otkriti i njegove slabosti objaviti.»
Tako misli zavidnik – njegova mješavina međutim zvuči drugačije. Bivšem kolegi on govori slatkorječivo: «Zaslužio si to promaknuće jer si zaslužan za firmu. Ako ikad zatrebaš pomoć ili imaš druge brige, bez ustezanja mi se možeš obratiti. Svakako ću uvijek naći vremena da ti pomognem. Na tvome novom radnom mjestu želim ti svako dobro i ljubazne i požrtvovne suradnike.»
Odakle uzima riječi kolega obuzet zavišću, koje ne boje samo njegov misaoni program, njegova odgovaranja, nego koje njegovu zavist čak ukrašavaju s uvjeravanjem o naklonosti i ponudom pomoći, koje njegovo odgovaranje, čuvstva zavisti, uljepšavaju takoreći čokoladnom glazurom? Aspekte uljepšavanja svoje zavisti, dakle čokoladnu glazuru, on uzima iz dijelova svog svijeta programa – npr. iz svijeta svojih želja – jer dvoličnost u svim njenim aspektima, u svim njenim varijantama i oblicima izražavanja može doći opet samo iz kompjutora čovjek.

Kako je nastao programski mikspult? Čisto duhovno biće, iz kojeg je proizišao čovjek, ne zna za obmanu, za dvoličnost. Biće neba j e s t . To što jest, zakon, Bog, to zrači, to «izražava», to djeluje, i u tome se kreće. Duhovno biće je istina i jest u istini. Ono je istinito; njegovo djelo je jednako njegovoj riječi, njegova riječ jednaka njegovom božanskom osjećanju.
Čisto se dakle očituje neposredno i neiskvareno. Dvoznačnost koja stvara obmanu – dvoličnost – nastala je Padom. Prvo biće Pada htjelo je zatajiti svoje drukčije osjećaje od božanskog; u tom su slijedu nastale misli. Misao pada možemo dakle nazvati prvom nebožanskom misli. Spoznajemo: Pad nije bio samo otpadanje od Boga, nego i pad iz jedinstva-u-sebi. Nastupila je jedna vrsta raskola. Bića Pada su izgradila «drugo značenje», «drugo lice», naime svoj misaoni svijet koji je glasio drugačije nego su to pokazivali njihovi osjećaji i čuvstva. Kada su k tome došle izgovorene riječi, ljudski govor, stiglo je takoreći «treće značenje», «treće lice».
Možemo dakle reći: Programski mikspult je nastao zato jer čovjek misli drugačije nego što osjeća i čuvstvuje, ali također drugačije postupa nego što govori, misli, osjeća i čuvstvuje. Iz šarenog repertoara njegovih čuvstava, osjećaja, misli i postupaka, nastaju nebrojene varijacijske mogućnosti. Čovjek sastavlja svoju odgovarajuću kombinaciju za svoje izjave ili postupke prema svojim trenutačnim namjerama.

Natrag našem primjeru:
Ako sada onaj promaknuti na viši položaj prihvati ulagivanja svoga bivšeg kolege kao iskrenu izjavu i iskoristi to što mu je bilo ponuđeno, dakle ako se stalno pitanjima i brigama obraća svome prijašnjem kolegi, tada je ovome uspjelo da svoja odgovaranja projicira u njega. Nadređeni, koji se popeo nekoliko prečaka na ljestvama uspjeha, koji je «progutao» mješavinu i koji u sebi nosi dijelove odgovaranja bivšeg kolege – njegovo častohleplje, ambiciju i zavist, pomislit će dakle odmah na ovoga kada se ne bude snalazio u svom poslu ili kada bude imao druge brige. On povjerava tobožnjem pouzdaniku, koji ga stvarno hoće samo špijunirati, svoje teškoće i probleme, u dobroj vjeri da će od njega dobiti pomoć i rješenja. Njegov bivši kolega koji mu je lijepo obojeno – znači licemjerno – ponudio pomoć, zloupotrebljava međutim povjerenje da bi mu naškodio.
Ovo je samo jedan primjer od bezbrojnih spletki što proizlaze iz mikspulta programskog svijeta pojedinca. Slično se događa danomice u pogonima i ustanovama našeg svijeta.
Primjer se može prenijeti na sva područja našeg života, od mišljenja, govorenja i postupanja utjecajnog autoriteta sve do školskog djeteta koje suučenicima zavidi na brižno sagrađenom dvorcu od pijeska u pješčaniku i pogazi ga s razlogom: «Pa mi ne trebamo graditi dvorce», ili «Tvoj dvorac nema iskopan jarak». Već se u tome školskom djetetu zavist obojila. Jedna naizgled pozitivna izjava što zvuči susretljivo i ljubazno, skriva u sebi zavist.

Odlomak iz knjige: Ja.Ja.Ja / Pauk u mreži / Zakon odgovaranja i zakon projekcije

Proročica za današnje vrijeme – Gabrijele

Priredila: Ana Jurić