Crkva kaže da se doživotno ne može otkazati savez krštenja, kojemu smo kao dojenčad bili prepušteni, zato jer je navodno za vrijeme crkvenog krštenja Bog bezuvjetno djelovao na dojenčetu. Ali Bog se ne dopušta uzimati u takve crkvene postupke i On nema nikakve veze s tim krštenjem.

KRŠTENJE – JE LI TO POVREDA TEMELJNIH LJUDSKIH PRAVA (pitanje redakcije)

 

Neka pitanja koja su bila postavljena na prethodnim stranicama brošure Prorok, odgovaraju teolozi.

Stručnjak katoličke teologije:

Vođenje prema Kristu doživio sam tako što sam se pitao gdje je Krist danas? U Crkvi On više nije mogao biti nakon svega što je bilo učinjeno u Njegovo ime u proteklih 2000 godina.

Živim kao čovjek koji Krista uzima sasvim ozbiljno i želi se sve više i više zbližavati s Njim. Tko je blizak s Bogom ne pravi znanost od Njega.

Proroci i Božji izaslanici ne vode u ovisnost, već pokazuju put izlaska iz postojećih ovisnosti. Osjećam se slobodnim.

Za svoje životne potrebe zarađujem radom za svoju braću i sestre i s njima u smislu Duha Božjeg koji nas vodi sve više i više u zajedništvo u Svom Duhu.

Više nisam svećenik u službi jer službena Crkva ne čini ono što je Isus htio. Isus je moj uzor – On nikada nije govorio o svećenicima i ostalim službenim osobama.

Iz katoličke crkve sam istupio jer želim činiti ono što nam je Krist zapovjedio da činimo: jasno učenje Deset zapovijedi i upute Govora na Gori.

Stručnjak evangeličke teologije:

Sažetak učenja o reinkarnaciji kod Origena, kod Isusa iz Nazareta, u Bibliji i u prakršćanstvu, daje časopis “Teolog”, izdanje br. 2 (poštanski pretinac 1443, 97864 Wertheim, Njemačka) O učenju Origena detaljno se može čitati u knjizi Geddes McGregora “Reinkarnacija i karma u kršćanstvu”, svezak 1, 1985.

O pitanju takozvanog saveza krštenja:

Doduše Crkva kaže da se doživotno ne može otkazati savez krštenja, kojemu smo kao dojenčad bili prepušteni, zato jer je navodno za vrijeme crkvenog krštenja Bog bezuvjetno djelovao na dojenčetu. Ali Bog se ne dopušta uzimati u takve crkvene postupke i On nema nikakve veze s tim krštenjem. S takvim izjavama o neotkazivosti crkve svakako daju na znanje da hoće doživotno zapisati neslobodu čovjeka.

Put izlaska iz crkvene ovisnosti, zastrašenosti i straha počinje time da si objasnim što hoće Bog i što znači krštenje. Ivan Krstitelj nije krstio da ljude učini članovima crkvene institucije. Krštenje je bilo znak za unutarnji obrat. Isus uopće nije krstio, a kad je rekao “Poučite, a zatim krstite”, On je mislio na duhovno krštenje koje netko primi kad nauči živjeti po Božjim zakonima. Tko okonča svoje članstvo u Crkvi, okonča i crkveni savez krštenja – premda crkve to neće prihvatiti.

Poznato je da Biblija nije autentično pisano djelo. Crkveni otac Jeronim koji je u 4. stoljeću od bezbroj varijanti načinio jedinstvenu Bibliju na latinskom jeziku, govorio je o krivotvorenjima , što se može pročitati u “Adolf Martin Ritter, Povijest crkve i teologije u izvorima”, svezak 1, Neukirchen 1997. Njegovo svjedočanstvo otisnuto je također u časopisu “Teolog”, izdanje br. 2, može se dobiti na poštanski fah 1443. 97864 Wertheim, Njemačka. Tamo je u poglavlju “Kako je Biblija bila prilagođena” iscrpno objašnjeno nekoliko primjera. Mnoge primjere navodi Dr. Robert Kehl u svom rukopisu “Istina o Bibliji” (Swedenborg Verlag, pošt.fah 247, CH-8032 Zürich) ili Karl-Heihz Deschner u svojim rukopisima, npr. “Ponovno je zakukurikao pijetao”. Određenim prijevodima bilo promijenjeno prvobitno značenje mnogih mjesta u Bibliji. O toj temi može se nešto pročitati kod Pinchas Lapide, “Je li Biblija točno prevedena”, Gütersloh 1986. ili u “Evanđelja s aramejskog motrišta” od Georga M. Lamsa, St. Gallen, 1963.

I u svakome znanstveno priznatome teološkom udžbeniku priznaje se npr. da su četiri evanđelista bila “urednicima” koji su, materijal koji im je bio na raspolaganju, prerađivali, dopunjavali i svrstavali u određene sklopove. Kod nekih mjesta u Bibliji znanstvena kritika teksta je pronašla da su u tim tekstovima osim toga poduzimana naknadna umetanja. Bez ustručavanja govore priznati teološki udžbenici i o tome da su neka pisma Novog zavjeta “pseudoepigrafi” što znači npr.: Netko je pisao pod Petrovim imenom kako bi njegov spis bio preuzet u Bibliju. Da bi potkrijepio autorstvo on se predstavlja kao očevidac i time se pretvara kao da je stvarno bio Isusov učenik i pratilac. Teolozi mogu s vjerojatnošću koja graniči sa sigurnošću reći da je takozvana 2. Petrova poslanica krivotvorena, ali se to opet stišava time da je baš to u antici bilo uobičajeno. Tko se interesira za to, može to iscrpno pročitati u znanstvenoj knjizi Norberta Broxa, “Krivi podaci autorstva”. Sažetak rezultata kod 2. Petrove poslanice može se dobiti preko adrese časopisa “Teolog”. Dobar pregled ukupnog stanja nalazi se u časopisu DAS WEISSE PFERD (Bijeli konj), br. 22/97. Max-Braunstr. 2, D-97828 Altfeld). On nosi naslov “Biblija – Što je umotvorina? Što je istina?”

Odlomak iz brošure Prorok (Dijalog između proročice Gabrijele i dva teologa)

Priredila: Ana Jurić