12. Shvatite usporedbu sa stablom smokve: Kad joj grane postanu nježne i sočne i kad prolistaju, znate da je ljeto blizu. Isto tako i vi, kad sve to budete vidjeli, znajte da je blizu – pred vratima. Zaista kažem vam: Ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne zbude. Nebo i Zemlja će proći, ali Moje riječi neće proći.
13. O danu i satu ne zna nitko, ni anđeli nebeski, već jedino Otac svemira. Kao što je bilo u Noine dane, tako će biti za dolaska Sina čovječjega.
14. Jer kao i oni, prije potopa ljudi su jeli i pili, ženili se i udavali sve do dana kad Noa uđe u lađu, a da oni nisu ništa naslućivali dok ne dođe potop i sve ih odnese; tako će biti i za dolaska Sina čovječjega. (Pogl. 61, 12-14)
Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam
i produbljujem riječ:
Tko promatra pojave i događaje na ovoj Zemlji i sluša o sudbinama ljudi po čitavom svijetu, taj prepoznaje da događaji svršetka svijeta kao znak unaprijed bacaju svoje sjene, a čovječanstvo stoji usred raspada staroga, grješnog svijeta. Tko je budan, spoznaje također da grješni čovjek ne može izdržati velike prevrate.
Spoznajte: ti prevrati posljedice su isto tako snažnih uzroka preko kojih će zakon sjetve i žetve oduzeti grijeh Zemlji. Ljudi u dubokom grijehu tada više neće moći ostati na Zemlji – jer se Novo doba, doba Krista, uzdiže iz ruševina i donijet će novo Nebo i novu Zemlju.
Tko stoji u sjeni, umrijet će od hladnoće svojega vlastitog ja, svojih niskih osjetila i nagona.
Tekst iz knjige: “Ovo je Moja riječ – Krtistova objava koju svijet ne poznaje” – dato preko proročice Gabrijele
Pripremila: Ana Jurić
Potop i Noa danas
Zamagljivanje od jučer, zamagljivanje danas
U mnogim analizama, najčešće crkvenih, stručnjaci i njihovi stratezi sve događaje iz prošlosti nastoje relativizirati, kako bi to kod ljudi izazvalo ravnodušnost. Bitno je da ljudi ne razmišljaju svojom glavom, već zdravo za gotovo prihvaćaju što im serviraju crvkeni i svjetovni glavari. Oni su donijeli odluku, rekavši da proroka više neće biti, kako bi Bogu, svom najvećem neprijatelju, zatvoriti usta!
Iako je Božja ruka preko proročke riječi u svim vremenima bila ispružena prema ljudima, većina tu ruku nije htjela prihvatiti. Izrugujući se i pljujući na tu ispruženu ruku, radije su vjerovali pismoznancima koji su bili u službi crkve, kao i samim prelatima čiji je interes oduvijek bio njihov interes, a ne Bog.
Zahvaljujući crkvenom ponašanju, življenju i djelovanju u svim vremenima mnogi su izgubili vjeru u stvarna događanja, kao i u postojanje Boga. Crkva je putem kultova i drugih smicalica stavila sebe, čovjeka u prvi plan. Više se nije zahvaljivalo Bogu, već se klanjalo i zahvaljivalo crkvenom čovjeku, visokom svećenstvu koje je otišlo korak dalje i stvorilo čovjeka boga – papu, vrhovnog poglavara koji sjedi na tronu ovog svijeta. On je navodno postavljen od samog boga, što je i točno, ali od boga podzemlja – Bala!
Oko biblijskih, kao i u dalekoj prošlosti oko mnogih drugih događaja, stvoren je prijepor da li je to stvarnost ili zamagljivanje, sve u svrhu kako bi se ljude udaljilo od poruke koju su oni trebali primiti od Boga. Iako će to za mnoge biti teško shvatljivo i prihvatljivo – čovjek danas “živi vrijeme potopa”. Kad je čovjek potpuno navezan na crkveno, svjetovno ili samo svoje mišljenje tada nije moguće da čuje Riječ Neba koja se danas daje preko najvećeg proroka poslije Isusa iz Nazareta.
Kao nikada do sada čovječanstvo je dobilo cjelokupan uvid u čitavo stvaranje, kako Neba tako i Zemlje. Mnoga stoljetna pitanja od pjesnika, preko filozofa i mnogih drugih tražitelja istine ljudskog postojanja, ljudi ovog doba dobili su svu istinu na raspolaganje.
Bog u ovo vrijeme konkretno nudi svim ljudima ruku spasa, kao što je to bilo ponuđeno suvremenicima Noe, ruku spasa od svijeta koji se već urušio u svim aspektima življenja, posljedica čega su katastrofe koje dolaze iz zemljine atmosfere i same Zemlje, a uzrok svega je dosadašnje življenje i djelovanje ljudi. Realnost je da ljudi opet na čelu sa crkvom pljuju na tu ispruženu ruku jer više ne vjeruju nikome, pa ni samima sebi.
I to je stvarnost koja je se također odigrala u vrijeme “Noe”, a danas obučena u samo drugačije ruho! I danas kao i u vrijeme Noe sličan scenarij – pljuvanje, tehnologija manipuliranja, grabež samo za novcem i bogatstvom, biti na vrhu, razna idolopoklonstva, traženja identiteta, dobrovoljan pristanak biti slugom crkvi i vlasti, društvenih tvorevina i zbivanja i na kraju robovanje vlastitim načelima!
A ispružena Božja ruka sa darom, pomoći, kao nikad do sada ostaje ispružena, ali do kada….!?
Mnogi ljudi u čitavom svijetu koji su oslobođeni predrasuda ovog svijeta prihvatili su ispruženu ruku i ostali zatečeni i istovremeno oduševljeni znanjem koje prevazilazi ljudska znanja. Svaki čovjek je dobio priliku da sam izgradi barku spasa i mnogi to već čine.
Ovaj tekst nije čin misionaranja kao što to rade slijepci raznih vjerskih institucija ili pokreta kojima je potrebna energija. Ovaj tekst je napisan više kao žal i ljutnja na ljudsku glupost, sljepoću i činjenicu što daju da ih vode slijepci ovog svijeta. Pa i kad misle da vode sami sebe, ustvari opet ih vodi vlastita sljepoća.
Sokrat je sa sofistima provodio seminare čistog samoiskustva. Naime, on je svojom izjavom «Ja znam, da ništa ne znam» svakog sugovornika prisilio da dokaže ono što tvrdi. Za Sokrata je ta osnova bila Agathon. Apsolutno dobro. To znači: apsolutna istina.
Apsolutna istina za ljude je potpuno druga istina od “Apsolutne Božanske istine. Znanja što ga upriličuju svjetovne i crkvene institucije potpuno je drugačije od Božanskog znanja i školovanja dobivenog u svoj svojoj punini iz najvišeg Kozmičkog izvora.
“Molite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se.” Mt 7,7
Pitanje je uvijek, koga molimo i tražimo i na čija vrata kucamo!
Panta rei… sve teće, sve prolazi…. ali mi ostajemo stajati na obali neznanja i tvrdoglavosti ili smo na putu laži i propasti …
Nadam se da će redakcija objaviti ovaj moj tekst.
Ana jurić
Isključuje li vjera ljudska prava 