Voditelji službenih Crkava koji poučavaju u Moje ime napravili su dogmatsku konstrukciju u kojoj se skrivaju da ne bi morali gledati istini u oči. U tu dogmatsku konstrukciju oni pozivaju svoje vjernike, nameću im u Moje ime te dogmatske poučke i obvezuju ih – pod prijetnjom takozvanoga vječnog prokletstva – da ih se pridržavaju.

14. A Isus im reče: „Vi licemjeri, dobro reče Izaija o vama i vašim precima: Ovaj Mi je narod blizak svojim ustima i časti me svojim usnama, ali im je srce daleko od Mene jer Me oni uzaludno mole i u Moje ime naučavaju kao božanske pouke ono što su ljudske zapovijedi da bi zadovoljili svoje vlastite pohote.

                                      Karikatura: de.wikimannia.org

 

15. Isto tako svjedoči i Jeremija kad o krvnim žrtvama kaže: Ja, vaš Bog nisam zapovjedio ništa takvoga u danima kad ste došli iz Egipta, nego sam zapovjedio da budete čestiti, da se pridržavate starih običaja, da njegujete pravednost i da živite ponizno pred svojim Bogom.
16. Ali vi niste slušali Mene, koji sam vam od samog početka dao sve vrste sjemena i plodova drveća i zrnje za prehranu i za liječenje čovjeka i životinje.“ Oni uzvratiše: „Govoriš protiv zakona.“
17. A on ponovno reče o Mojsiju: „Zaista, Ja ne govorim protiv zakona nego protiv onih koji su kvarili njegov zakon, što je on dopustio zbog tvrdoće vaših srdaca.
18. Ali evo! Ovdje je jedan veći od Mojsija!“ A oni se razgnjeviše i uzeše kamenje da ga bace na Njega. No Isus prođe posred njih i bi zaštićen od njihova nasilja. (Pogl. 51, 14-18)

Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam
i produbljujem riječ:

Već skoro prije 2000 godina kao Isus iz Nazareta govorio sam farizejima i pismoznancima, koji su se držali samo slova, a svoje su srce imali u svijetu, i nazivao sam ih licemjerima. I prorok Izaija, koji je najavio Moj dolazak, govorio je slične riječi kao Ja kao Isus iz Nazareta.
Sada, u vrijeme obrata, Ja, Krist, govorim preko Svojeg instrumenta Svojima, a za današnje farizeje i pismoznance [1989.] moram ponovno upotrijebiti slične riječi. Još i danas mnogi farizeji i pismoznanci, teolozi, bibličari i svjetovni propovjednici poučavaju po slovu Biblije – i opet govore samo njihova usta, i opet časte Mene samo usnama i licemjernim ili intelektualnim molitvama. Njihovo je srce isto tako udaljeno od Boga kao u Moje vrijeme na Zemlji i prije, kad su veliki proroci ljudima donijeli riječ Božju.
Mnogi dostojanstvenici još i danas poučavaju u ime Svevišnjega i u Moje ime; ali njihove riječi nisu oživljene vječnom snagom, jer i sami nisu prožeti duhom istine.
Voditelji službenih Crkava koji poučavaju u Moje ime napravili su dogmatsku konstrukciju u kojoj se skrivaju da ne bi morali gledati istini u oči. U tu dogmatsku konstrukciju oni pozivaju svoje vjernike, nameću im u Moje ime te dogmatske poučke i obvezuju ih – pod prijetnjom takozvanoga vječnog prokletstva – da ih se pridržavaju.
Ta dogmatska konstrukcija sada je trula i u raspadanju; sliči kuli od karata koju drži samo izvanjska vlast i izvanjsko bogatstvo – ali ne Ja, Krist, koji sam Kraljevstvo nutrine.
Tisućljećima je u mnogim strukturama vlasti ime Vječnoga bilo zloupotrebljavano za ljudske spletke. Nakon Mojeg „Svršeno je“ zloupotrebljava se i Moje ime – Krist – tako što je Moje učenje, kojim pozivam na sljedbu, bilo ugrađeno u tu dogmatsku konstrukciju.
Može se reći: Sotona osjetila zloupotrebljava ime Jednoga, Svetoga, Vječnoga i ime Njegova Sina da bi zavodio ljude. No svi prividni cvjetovi ljudskih spletki venu, jer Ja ljudima nosim Unutarnji život; to su koraci Unutarnjeg puta na kojem ne vrijede ni dogme ni ljudski zakoni, nego jedino zakon koji sam Ja, još kao Isus iz Nazareta poučavao i živio primjerom: univerzalni, vječni zakon, Bog.
Budući da svaki čovjek ima slobodnu volju, morali su se i veliki proroci prije Mojega zemaljskog opstanka suzdržavati ako je narod htio drugačije nego što je bila Božja volja, koju su objavljivali. Prije Mojega zemaljskog opstanka mnogoboštvo je bilo još vrlo živo među ljudima a time i krvna žrtva. Zbog toga su neki proroci morali činiti ustupke – s jedne strane da ne bi kršili slobodnu volju ljudi, s druge, da bi ih preko samospoznaje doveli do istine. To je često bivalo bol i patnja dok ljudi nisu krenuli prema Onome koji je od vječnosti do vječnosti.
Svaki ustupak sadrži međutim vrijeme poštede. U njemu čovjek dobiva Božju snagu da u kratkom vremenu svlada ono što je još ljudsko. Ne iskoristi li ga i nastavi li griješiti, tada će nakon isteka vremena poštede pretrpjeti i propatiti sve ono protivno što je posijao, a još nije okajao.
Tko se ponaša protiv Boga, protiv zakona života, morat će podnijeti što je posijao.
Što ratar u svojoj njivi sije, to on žanje, a što čovjek položi u njivu svoje duše, to će i on žeti.
Pod izjavom „Da se pridržavate starih običaja“ misli se sljedeće:
Čovjek se treba držati vremena svojih molitvi i svakodnevno se truditi da svoje molitve učini plodnima ostvarujući ono za što je molio. Tada će sve bolje razumjeti i ispunjavati i Deset zapovijedi, izvode iz vječnog zakona i tako sazreti u sveobuhvatni, univerzalni zakon, Boga.

Odlomak iz knjige “Ovo je Moja riječ A i Ω Kristova objava koju svijet ne poznaje”

Priredila: Ana Jurić