Kardinal Parolin i blaženi Stepinac

Kolumna Josipa Supića

„Uz pohod kardinala Pietra Parolina – potvrđena veličina i svetost bl. Stepinca“ naslov je komentara što ga je glavni urednik napisao i u Glasu Koncila objavio dana 6. studenog 2017.
Ja ne lažem. Ja samo iznosim alternativne činjenice.
Tako bi mogao odgovoriti urednik Glasa Koncila na primjedbu da se smisao, donekle i sadržaj zbivanja, za boravka u Zagrebu kardinala Pietra Parolina, razlikuje od prikaza u urednikovu komentaru. Alternativne činjenice, fraza koju su uveli u opticaj ljudi iz okoline predsjednika Trumpa da bi njome pokrili i opravdali lažnu tvrdnju. Uz to, urednikov komentar živahno podsjeća na vijest koju je svojedobno, u Sovjetskom savezu, objavio satirični Radio Jerevan, saopćavajući rezultate utrke između predsjednika SAD Nixona i prvaka SSSR-a Hruščova: iako je pobjednik utrke bio Nixon, Radio Jerevan je rezultat utrke objavio ovako: „Naš Nikolaj Sergejevič Hruščov zauzeo je časno drugo mjesto dok je predsjednik Nixon stigao pretposljednji.

Ništa nova za kanonika, novinara i urednika: njegove misli već godinama niču i odrastaju na alternativnim činjenicama, u alternativnoj stvarnosti i kreću se, također godinama, bespućima te stvarnosti; ništa nova niti za grupu kojoj pripada, kojoj je on glasnogovornik. Teško je probiti zid između alternativne stvarnosti i one realne: kardinal Pietro Parolin je pokušao izvesti na teren postojeće stvarnosti grupu kojoj pripadaju ne samo glavni urednik već i kardinal i nadbiskup, niz biskupa i teologa i mnogi drugi, kao i sve one koji također žive u šumi alternativne stvarnosti i koji su potpuno izgubili orijentir i izgubili su se u bespućima svoje, zamišljene stvarnosti.

Iz retorike kardinala Parolina, protkane finim, iscezuliranim diplomatskim frazama, vidljivo je normalnom oku da Državni tajnik nije došao u Zagreb govoriti „s velikim poštovanjem“ o Stepincu već prenijeti kardinalu i nadbiskupu Bozaniću i njegovu ukupnu stadu jednostavnu i važnu Papinu poruku: pustite blaženoga Stepinca na miru.
Već iz ponašanja Pape Poljaka i nasljednika mu, Pape Bavarca, koji u mnogim stvarima i nisu imali previše obzira, mogli su Bozanić i njegovi shvatiti da nešto ne „štima“ oko svetosti blaženoga Stepinca; Papa Bergoglio, izdanak slobodnih i heretičkih Langobarda, suptilniji je od svojih prethodnika u procjeni oportuniteta svojih čina.
Uostalom, kardinal Parolin bio je veoma jasan, kada je na jednostavno pitanje kada će Papa blaženoga Stepinca proglasiti svetim odgovorio: »U Božja vremena.« Taj odgovor može značiti i, vjerojatno, znači »Ad calendas graecas«, što u prijevodu na jezik svakidašnjice znači nikada, ili, najmanje, to „nikada“ može trajati za stolovanja ovoga Pape.

Može se samo nagađati o tome što određuje Papin stav prema blaženom Stepincu: je li to samo obzir prema utjecajnoj Srpskoj pravoslavnoj Crkvi, je li to poznata orijentacija Vatikana prema politici ujedinjenja kršćanskih Crkava, je li to okolnost da je i sam Papa uvidio kako je kandidat za sveca, nadbiskup i kardinal Stepinac, do banalnosti prosječan čovjek, iz čijeg se dnevnika vidi da se njegove misli o društvenim pojavama u vremenu njegova djelovanja, osobito one o pravoslavlju i Židovima, ne razlikuju od misli koje bi mnogi od njegovih suvremenika iznosili u gostioničarskoj atmosferi, sjedeći, uz čašu gemišta, za stolovima sa kariranim stolnjacima. Ne samo to: u nekima od njegovih misli su i temelji stavova, koje bez skrupula javno iznosi i zastupa, također već do banalnosti prepoznatljiv, zagovaratelj zla i promicatelj mržnje, jedan od sufraganata njegova nasljednika.

Još je jednu, također važnu poruku predao kardinal Parolin, Državni tajnik Svete stolice: predsjednici Republike, predsjedniku vlade i ministrima koji su, u nastojanju dodvoravanja primitivnoj hrvatskoj desnici, nacionalistima, hodočastili u Vatikan i lobirali za svetost blaženoga Stepinca: jasno im je pred novinarima rekao: prestanite dodijavati vašim lobiranjem, stvar je Crkve hoće li i kada nekoga učiniti svetim.

U Zagrebu 12. studenog 2017.