Interesantno je kako prema okolnostima mogu nastati dogme – ili su možda čak i nastale? Kardinali, biskupi i članovi crkve izmisle jednu novu dogmu, predaju je Papi i očekuju da je on blagoslovi i projicira u takozvano “kršćansko” nebo.

Pripremio: Aris Kostadinov

Intervju – razgovor Božje proročice – Gabriele za današnje vrijeme – sa stručnjakom katoličke teologije o aktualnim vjerskim pitanjima

Citat iz brošure “Prorok” br. 13

Stručnjak katoličke teologije:

Može li se ovo što je danas nazvati “civilizacijom” povezano je sa zahtjevima ljudi koji definiraju pojam “civilizacije”.

Kada pomislim na brutalnost među ljudima, okrutnost ljudi prema životinjama i vandalizam prema cjelokupnom stvaranju, tada to za mene nije civilizacija – prije svega nipošto kršćanska.

Prorok:

Meni katolička institucija sliči kultnom brodu na morskoj pučini, koji stalno traži kopno i ljude koji se daju ukrcati, ali oboje više ne nalazi. Ona traži kopno – pa bilo to samo fatamorgana – kako bi si indoktrinirani što su na palubi mogli predstaviti barem jedno uže koje bi ih eventualno još moglo dovući do prividnog kopna.

Majka Isusova koju je “majka crkva” već visoko stilizirala u “Bogorodicu”, po “Fokusu” br. 52/97 treba postati još i boginja, “boginja Marija”. Po pismeno iskazanoj volji 42 kardinala, 500 biskupa i skoro 5 milijuna katolika u 157 zemalja, ova se dogma treba uvesti u katoličku crkvu. Prema “Fokusu”, iz svetog trojstva, trojstva od Boga Oca, Sina i Svetog Duha, nastalo bi četvorstvo – s Marijom, majkom Sina Božjeg. Marija bi od posrednice bila uzdignuta, čitaj unaprijeđena, u samostalno božanstvo. Najstariji izvori ženskog božanstva (majka Zemlja) – prema “Fokusu” – useljavaju se u kršćansko nebo kroz stražnja vrata Marijanske pobožnosti.

Stručnjak katoličke teologije:

Pravo “kasno paljenje” nakon 2000 godina. Dosta dugo su žene u katoličkoj crkvi usko ograničene Pavlovim riječima: “Kao što je uobičajeno u svim zajednicama svetih, na skupu žene trebaju šutjeti; nije im dozvoljeno govoriti. One se trebaju podčiniti, kao što to i zakon zahtijeva. Ako nešto hoće znati, tada trebaju kod kuće pitati svoje muževe; jer ne pristaje ženi govoriti pred zajednicom.” (1. Kor. 14, 34-35) Nakon što su se ove riječi, dakle više od 1500 godina, mogle čitati u Bibliji, sada se više razmišlja o tom što je Isus učinio za žene, da bi se zatim to istovremeno prekrilo, kako bi se uklopilo u raznolikost poganskog neba božanstava. Isusove riječi u svakom slučaju ne pružaju osnovu da se od Njegove ljudske majke razvije “titula” kao “boginja”.

Prorok:

Interesantno je kako prema okolnostima mogu nastati dogme – ili su možda čak i nastale? Kardinali, biskupi i članovi crkve izmisle jednu novu dogmu, predaju je Papi i očekuju da je on blagoslovi i projicira u takozvano “kršćansko” nebo.

Nesumnjivo je da to takozvano “kršćansko” nebo fatamorgana Vatikana, ali nipošto gradnja i struktura nebeskog Kraljevstva. Nesumnjivo je da Vječni ne dopušta da na Njega utječe kultni brod sa svim što nosi na palubi, kao dogme, ceremonije, svece, sakramente, poslušnike.

Bog ne dopušta da na Njega utječe ni takozvana formula svetog trojstva crkvenih institucija. Po katoličkom učenju na Nebu postoji muško gospodarstvo, slično kao u muško-hijerarhijskom “nebu” katoličke crkve. Po katoličkom mišljenju trojstvo se sastoji od tri osobe, od “Boga Oca”, “Boga Sina” i od ” Svetog Duha”. Sada treba pridoći još jedna žena, “boginja Marija”, od čega bi nastalo četvorstvo. Tada bi bila tri muškarca i jedna žena.

Ukoliko bi se “boginja Marija” uzdigla u dogmu, tada bi se prva zapovjed, “JA SAM Gospodin, Bog tvoj, koji te izveo iz Egipta, iz ropstva. Ne trebaš imati drugih bogova osim Mene”, morala promijeniti. To sigurno ne pada teško kardinalima i biskupima, jer crkva već ima stoljetnu uvježbanost u mijenjanju svetih tekstova. Na primjer prije nedugo vremena bila je promijenjena peta zapovijed “Ne ubij” u “Ne usmrti”. Također i “Zdravomarijo” bi morala biti promijenjena, a sigurno još i više toga.

Treba pričekati što će odlučiti poglavar katoličke crkve. Ali ukoliko dogma “boginja Marija” koju ljudi hoće, bude projicirana u katoličko “kršćansko nebo”, tada bi se morao promijenitii i Očenaš. Ili će tada glasiti “Oče naš, Boginjo Marija, koji ste na nebu, sveto je ime vaše, dođi kraljevstvo vaše” itd. Ili, kada krpež nove dogme dostigne svoj vrhunac, bude se molilo: “Oče naš koji si u Rimu, sveto je ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje kako na Zemlji, tako i na Nebu” itd.

Vječni bitak, Kraljevstvo Božje se sastoji od praporjekla, od Duha, BOGA, koji je svet. Katolička institucija vječnog Duha označava kao osobu. Sveti Duh, Bog, međutim je vječno strujeći bitak, dah, život. Bog-Otac je manifestirani Duh, dakle Duh koji je postao oblikom. Bog-Otac je dakle božansko biće; izraženo ljudskim riječima moglo bi Ga se označiti kao “osobu”, jer se manifestirao iz vječno strujećeg života, Duha. Sin Božji je isto tako manifestirano biće, suvladar Neba, izraženo opet ljudskim riječima, “osoba”. Pred Božjim prijestoljem su sedam keruba i sedam serafa i dvanaest i dvadeset i četiri starješine.

Cijelo nebesko Kraljevstvo se sastoji od davajućih i primajućih principa, od bića, znači “osoba” koje su, – mi bismo ljudi rekli – muške i ženske. Budući da kako “muški” tako i “ženski” principi nemaju spola, nazivaju se dualima, davajući i primajući princip. Sva čista bića su manifestirani vječni zakon, Bog, koji je Duh, život, i koji utjelovljuje svako čisto biće. Božanska bića, promatrano kao cjelina, tvore jednu veliku obitelj koja nastanjuje sedam osnovnih neba vječnog bitka. Svako božansko biće, odgovarajuće svom mentalitetu ima nekoliko duhovnih zadaća koje obavlja u apsolutnoj komunikaciji sa svim božanskim bićima.

Marija, majka Isusova, u vječnom bitku je seraf Milosrđa pred Božjim prijestoljem i time povezana u božanski vječno strujeći zakon ljubavi, dobrote, blagosti, reda, volje, mudrosti i ozbiljnosti. Rečeno s nekoliko riječi, to je Kraljevstvo Božje. Sve drugo je obmana.

To je gnusnost, da se ne kaže svetogrđe, htjeti nebeski red ljudskim mozgom zaprljati s takvim neredom.

Katolička crkva se raskrinkava sve više – još će za korak dalje kada od Marije, majke Isusove, bude napravila “boginju”; onako kao što se i evangelistička crkva sa svojim Martinom Luterom sve više i više raskrinkava.

Korijen katoličke crkve je Rim. Rimski namjesnik je Isusa razapeo na križ, a također i Petra koji treba biti stijena rimske crkve. Njega su objesili na križ s glavom nadolje. Iz Rima sada treba proizići “boginja Marija”, što bi sigurno bilo jedinstveno u povijesti rimske crkve, jer time bi se ona potpuno raskrinkala i pokazala tko je ona stvarno.

Pad je nastao preko jednog ženskog bića Neba koje je bilo na strani Boga-Oca, koje je htjelo biti kao Bog i stvoriti i izgraditi svoje osobno kraljevstvo. Duhovno posvećeni ljudi nazivaju Sotona to biće koje je izazvalo pad i odmetanje od Boga, koje si je kasnije dalo muško ime Lucifer. Duhovno posvećeni ljudi znaju također, da taj ženski anđeo, nazvan Sotona, kapitulirao pred Kristovim križem i sada je na povratku kući k vječnom Ocu. Taj ženski anđeo bio je na čelu demonske države, koja ima svoje sjedište u jednom području razina čišćenja, i koja je dakle već dvije tisuće godina bez prvobitne predvodnice, bez “boginje”. Hoće li ona (demonska država) sada, veliku ženu Mariju, koja je rodila suvladara Neba, uvrijediti i dodijeliti je Bogu-Ocu ili “osobi” Svetoga Duha za ženu?

Treba li za dvijetisuću godišnjicu velikog i moćnog rođenja Sina Božjeg u prolaznom svijetu, dakle Marija, seraf Milosrđa, koja je kao čovjek obavila jedinstveno djelo vjere, povjerenja u predanost prema Bogu, rođenjem Isusa, Krista u štali u Betlehemu, sada biti izabrana za “boginju” i od koga? Tko ima uši, neka čuje; tko ima oči da vidi, neka vidi; a čije srce kuca za Boga, našeg Oca i za Krista, našeg Otkupitelja, taj neka provede u djelo ono što je zapisano u Ivanovom Otkrivenju: “Izađi iz nje moj narode, da nemate udjela u njenim grijesima i da ništa ne primite od njenih muka.”