Priredio: Aris Kostadinov
KOME VJEROVATI – CRKVI ILI PROROŠTVU -SVATKO ODLUČUJE SAM ZA SEBE
Izvadak iz knjige – 23 poglavlje
8. Nato mu žena kaže: „Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo grabiti.“ Isus joj reče: „Pođi i pozovi svojeg muža i dođite ovamo.“ A žena odgovori: „Ja nemam muža.“
9. Isus je pogleda i reče joj: „Pravo si rekla: ‘Nemam muža’. Imala si ih pet, a ovaj kojeg imaš sada nije tvoj muž. To si po istini rekla.“
10. Tada mu žena reče: „Gospodine, prepoznajem da si prorok. Naši su se očevi molili na ovom brdu, a Ti kažeš da je Jeruzalem mjesto u kojem se treba moliti.“
11. Isus joj reče: „Ženo, vjeruj Mi, dolazi vrijeme kad se nećete moliti Bogu niti na ovome brdu niti u Jeruzalemu. Vi se molite onome što ne poznate, a mi se molimo onome što poznamo. Jer spasenje dolazi iz Izraela.
12. Ali dolazi vrijeme, a to je već sada, kada će se istinski molitelji moliti Ocu svemira u duhu i u istini. Jer Presveti hoće imati takve molitelje. Bog je Duh i oni koji Mu se mole moraju mu se moliti u duhu i u istini.“
13. Nato mu žena reče: „Znam da dolazi Mesija koji se zove Krist. I kada On dođe, objavit će nam sve.“ Isus joj kaže: „Ja Sam taj, koji s tobom govorim.“
14. Uto dođu Njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. No nitko Ga ne upita: „Što tražiš?“ ili „Zašto razgovaraš s njom?“
15. Žena ostavi svoj vrč, ode svojim putom u grad i reče ljudima: „Dođite da vidite čovjeka koji mi je rekao sve što sam dosad učinila. Nije li to Krist?“
16. Tada su pošli i došli k Njemu, i mnogi su Samarijanci povjerovali u Njega i zamolili Ga da ostane kod njih. A On ostane tamo dva dana. (Pogl. 23, 8-16)
Ja, Krist, objašnjavan, ispravljam
i produbljujem riječ:
Tko govori iz istine, njegove su riječi vječni život. One su prožete životnom snagom koja Ja Jesam u Bogu Ocu-Majci. Tko ozbiljno traži vodu života, istinu, taj će doći do čovjeka koji mu može pokazati put prema početku izvora i on će naći život, istinu u svojoj najdubljoj nutrini.
Riječi života su riječi istine. Tko živi po smislu žive riječi, taj ispunjava zakon života i prebiva u Duhu istine. Stoga provjeravajte ljude koji govore o izvoru živog spasenja, donose li već tu vodu života, istine, ili su tek kraj zdenca istine.
Spoznajte: gdje je svjetlo, tamo se okupljaju oni koji teže svjetlu. No među njima je mnogo onih koji o istini, doduše, govore, no namjere su im mračne. Stoga provjeravajte mjerilom svojeg poštenja kako biste prepoznali njihova djela. Ne gledajte i ne slušajte one koji govore nečisto – pa ni onda kad se nazivaju „rabi“. Ispitajte smisao njihovih riječi i njihovo ponašanje prema svojim bližnjima – i oni će za vas biti otvorena knjiga. Ljudi duha su skromni, ponizni i blagi, no njihovo biće prožima i obasjava onaj koji Ja Jesam: Krist, živa voda.
Tko živi u istini, taj živi iz istine – i gleda istinu, no vidi i neistinito. Očima istine Ja sam kao Isus iz nazareta vidio ženu na zdencu. Vidio sam njezin prošli i sadašnji život. Iz toga sam oslovio ono što joj je tog dana trebalo poslužiti za spoznaju.
U sva vremena, pa još i u današnje vrijeme [1989.], ljudi su stvarali i stvaraju sebi vanjske znakove i obilježja da bi se molili Bogu. Čovjek će tako dugo stvarati te izvanjske slike, obilježja i znakove bogomolje, kao npr. statue, sinagoge, crkve, trgove, uzvisine, brda, čak i rituale i ceremonije dok u sebi ne prizna Boga, Duha istine, i ne drži „red hrama“, zapovijedi života.
Svaki čovjek je hram Božji. Stoga mu nije potrebno mjesto da bi se molio Bogu. Moli se Bogu u Svetištu svoje nutrine, i održavaj svoj hram čistim plemenitim mislima, Bogom ispunjenim riječima i postupcima; tada održavaš „red hrama“ – a Bog će ti odgovoriti na tvoje molitve, jer si s Njime u komunikaciji.
I u današnjem vremenu [1989.] mnogo ljudi ne zna komu ili čemu se mole. Oni oponašaju one koji su stvorili i održavaju kultove, jer su osiromašeni u srcima. Budući da im je istinski, svemogući Bog, Bog nutrine, stran, potreban im je vanjski Bog. No taj nije nikada Bog istine, nego idol.
Objašnjavam riječi „Jer spasenje dolazi iz Izraela“. Izrael je tamo gdje ljudi ispunjavaju Božju volju.
Današnji Izrael više nije onaj Izrael u kojem sam Ja živio kao Isus iz Nazareta. Ostalo je samo ime koje ta zemlja još nosi: velik dio Izraelaca nije održao zavjet s Bogom i nije Me prihvatio kao svojeg Spasitelja. Zbog toga je Bog, Vječni, obnovio zavjet s dijelom ljudi koji su nekada bili utjelovljeni u starom Izraelu, a danas su utjelovljeni u jednoj drugoj zemlji i još uvijek imaju nalog.
Bog, Vječni, je sada [1989.] sklopio zavjet i s onima koji nisu bili utjelovljeni u Izraelu za vrijeme Mojeg boravka na Zemlji, no koji su u proteklim stoljećima stalno išli u zemaljsku odjeću i pripremali djelo vođenja u domovinu. Oni također imaju nalog spasenja. On je isto tako sklopio zavjet s onima koji u Djelu spasenja donose spas svojim bližnjima i time imaju također udjela u nalogu vođenja u domovinu.
Dakle, Izrael je tamo gdje su utjelovljeni ljudi koji imaju nalog spasenja i koji su spremni ispunjavati Božju volju.
Iz velikog potencijala naloga Spasenja za vrijeme Mojsija bilo je utjelovljeno mnogo duhovnih bića, a isto tako dok sam hodao po Zemlji u starom Izraelu. Grijeh je mnoge ljude koji imaju nalog u Djelu spasenja raspršio na sva četiri vjetra. Ipak, Ja ih sada ponovo skupljam u drugoj zemlji. Tamo će biti Novi Izrael.
Već sada [1989.] okupljaju se mnoga braća i sestre u zemlji gdje naučava i djeluje dio utjelovljene zrake božanske Mudrosti: u Novom Jeruzalemu. S braćom i sestrama u Novom Jeruzalemu, u nastajućem Izraelu, Vječni je sada sklopio posljednji zavjet.
Božji narod na ovoj Zemlji postat će moćan narod. Stoga dolazi sve više ljudi da sklope vječni zavjet s Bogom. Jer Ja, Krist, zovem ih – a oni dolaze. Oni se okupljaju da djeluju za Novo doba, Doba svjetlosti. Oni se više ne mole Vječnome pred spomenicima i statuama. Nemaju izvanjske crkve. Ne penju se na brda da tamo traže Vječnoga, u vjeri da će ga tamo naći. Nemaju ceremonija i rituala. Oni se mole Vječnome u svojem hramu, u svojoj nutrini; jer tamo prebiva Vječni, Jedan, Bog Abrahama, Izaka i Jakova, Duh vječnog Oca, čija su djeca sva duhovna bića, ljudi i duše. Oni se, istina, sastaju u mjestima, no ne zato da tamo traže Boga nego da zajedno žive u jedinstvu i zajedno se mole Onome koji je život: Bogu, Duhu istine, koji prebiva u svakome duhovnom biću, u svakoj duši i u svakom čovjeku.
Bog je i Duh Stvoritelj, koji je stvorio sav bitak, koji živi u svakoj biljci, u svakom kamenu, u svakoj životinji, u svakom atomu – u svem bitku. Bog je Duh, a oni koji Mu se istinski mole, mole Mu se u duhu i istini i pridržavaju se zakona.
Zaista, Ja vam kažem: kao Isus otišao sam od vas; kao Krist, Uskrsli, došao sam k vama, kako biste i vi u Meni, Spasitelju, uskrsli i ponovo ušli u Boga, Prastruju.
Znajte: kao Isus ostao sam kod ljudi dosta dugo vremena – kao Krist Božji Ja prebivam u vama. I Ja ostajem u vama vječno; jer Ja Sam u vječnom Ocu, a Otac je u Meni, i mi smo jedan Duh istine, koji prebiva u svim ljudima.
Isključuje li vjera ljudska prava 