Isus nije pridonio omekšavanju naše savjesti. On nas nije pozvao da je uljuljkamo i ušutkamo s lukavstvima i trikovima, s domišljatim formulacijama. To čini jedino onaj tko jest i djeluje protiv Boga i tko je već Božju riječ preko Mojsija preokrenuo u njenu suprotnost. Još jedan primjer za to:
U 2. Knjizi Mojsijevoj, Izlazak, (u izvorniku – citat iz njemačkog jedinstvenog prijevoda Biblije; u hrvatskom prijevodu preuzeto iz Biblije u izdanju Stvarnosti 1968. Zagreb, prim. prev.)piše: Tko god udari čovjeka pa ga usmrti, neka se kazni smrću (Izlazak 21, 12). Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću. Tko otme čovjeka – bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadrži – neka se kazni smrću. (21, 15-17)
U Izlasku 21, 24 kaže se dalje: oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu.
I to je bilo dosta često doslovno uzeto služeći ozakonjenju činova osvete svake vrste.
Isus u Govoru na Gori nije rekao nešto. Tu se kaže: Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub. A ja vam kažem : Ne opirite se zlotvoru! Naprotiv, udari li te netko po desnom obrazu, okreni mu i drugi! Tko bi te htio tužiti da se domogne tvoje košulje, podaj mu i ogrtač! Ako te tko prisili da ideš s njim jednu milju, hajde dvije! Tko te moli, podaj mu; a tko hoće da mu pozajmiš ne odbij ga! (Mt 5, 38-42)
Kod Isusa čitamo dakle sasvim drukčije riječi nego od “Boga” iz “Mojsijevih knjiga“. Tko želi biti čestit kršćanin, mora donijeti odluku: Ili za Boga preko Isusa Krista, ili za Boga institucija crkve, jer se ne može služiti dvama gospodarima. Bilo kad lažni bog će nas upropastiti. Naše ravnodušno, nemilosrdno društvo je za to najbolji dokaz.
U petoj Knjizi Mojsijevoj, Ponovljeni zakon, riječ je među ostalim o osveti:
Neka ti se oko ne sažaljuje! Život za život; oko za oko, zub za zub; ruka za ruku; noga za nogu. (19, 21)
Sveti rat i priprava. Ako pođeš u rat na svoje neprijatelje te vidiš konje, kola i narod brojniji od sebe, ne boj ih se! Ta s tobom je Jahve, Bog tvoj, koji te izveo iz zemlje egipatske.
Prije boja neka svećenik istupi i govori narodu. Neka im kaže: Čuj Izraele! Danas polazite u boj na neprijatelje svoje. Neka vam srca ne klonu! Ne plašite se! Ne bojte se! Ne dršćite pred njima! Ta Jahve, Bog vaš, ide s vama da se bori za vas protiv vaših neprijatelja i da vas spasi. (20, 1-4)
Ali kao da od onda na Zemlji nije bio Isus, Krist, sada se postupa slično: Današnji svećenici blagoslivljaju ratove skupa s njihovim oružjem u vjeri da oni koje su blagoslovili na svojoj strani imaju Boga protiv “neprijatelja”.
U istoj Mojsijevoj knjizi dalje se kaže:
Zauzimanje grada. Kada dođeš pod koji grad da na nj navališ, najprije mu ponudi mir. Ako ti odgovori mirom i otvori ti svoja vrata, sav narod što se nađe u njemu podvrgni tlaki, neka za te radi. Ali ako odbije tvoj mir i zarati s tobom, opsjedni ga.
Kad ti ga Jahve, Bog tvoj, preda u ruke, sve njegove muškarce pobij oštrim mačem! A žene, djecu, stoku sve što bude u gradu – sav plijen – uzmi sebi, i uživaj plijen od svojih neprijatelja što ti ga daje Jahve, Bog tvoj.
Tako čini sa svim gradovima koji budu vrlo daleko od tebe, koji ne budu gradovi ovih naroda odavde. U gradovima onih naroda koje ti Jahve, Bog tvoj, preda u baštinu ništa ne ostavljaj na životu. (20, 10-16)
U srednjem vijeku križari su gacali u krvi onih koje su pobijedili u ime križa. Između 1941. i 1943 u Hrvatskoj nije bilo mnogo drugačije. Crkva ostvaruje: Stari zavjet “osvjetljuje” Novi zavjet – ali ne svjetlom Božjim, koje je Krist navješćivao i danas opet navješćuje!
Bog je mir. Krist je došao u Isusu da svim ljudima donese mir. On će – u duhu – ponovo doći kao knez mira, to je izvjesno.
Isus je u Svome Govoru na Gori govorio o ljubavi prema neprijateljima. Kod Mateja se kaže:
Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja! A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada i pravednima i nepravednima. Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati? Zar i carinici ne čine to isto? Ako jedino svoju braću pozdravljate, što izvanredno činite? Zar i pogani ne čine isto?
Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski! (Mt 5, 43-48)
Opet prepoznajemo: Isus je rekao: Čuli ste … On nije rekao “čuli ste od Boga preko Mojsija”; nije rekao niti “čuli ste od proroka Mojsija”. On je rekao: Čuli ste …
Isus je govorio o ljubavi Božjoj i o pomirenju – takozvani “Bog” preko Mojsija o razaranju, pljačkanju i ubijanju.
U Levitskom zakoniku, 3. Knjizi Mojsijevoj, u zaključku se kaže:
U bijeg ćete nagoniti svoje neprijatelje, i oni će padati pred vama od mača. Petorica od vas nagonit će u bijeg stotinu njih, a stotina vas nagonit će u bijeg deset tisuća njih. Da, vaši će neprijatelji padati pred vama od mača.
K vama ću se okrenuti te vas rodnima činiti i razmnažati. Držat ću svoj savez s vama. (26, 7-9)
Isus je naprotiv rekao: Jer svi koji se mača hvataju, od mača ginu. (Mt 26, 52)
Mojsije mora da je po Božjoj zapovijedi zaređivao svećenike. Posvećivanje je počinjalo s uobičajenim klanjem ovna. Isus je također i u vezi sa svećenicima poučavao upravo suprotno. U evanđelju po Mateju On je izrekao jasne riječi: Ne dopustite da vas nazivaju rabbi, jer imate samo jednog učitelja, a svi ste braća! (23,8)
U Mateju 23 Isus je prekorio licemjerje pismoznanaca i farizeja:
Tada Isus održa besjedu narodu i svojim učenicima te im reče:
Na Mojsijevu stolicu zasjeli su pismoznanci i farizeji. Vršite i držite sve što vam reknu, ali se ne ravnajte po njihovim djelima, jer govore, a ne vrše!
Oni vežu teška bremena koje se jedva mogu nositi te ih stavljaju ljudima na pleća, a sami ih neće ni prstom pokrenuti. Sve što čine, čine zato da ih ljudi vide ljudi.
Zato raširuju svoje zapise i produljuju svoje rese. Vole pročelje na gozbama, prva mjesta u sinagogama, pozdrave na javnim mjestima i da ih ljudi nazivaju «rabbi» (učitelj).
Ne dopustite da vas nazivaju rabbi, jer imate samo jednog Učitelja, a svi ste braća! Nikoga na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer imate samo jednoga Oca, onoga nebeskoga! Također ne dopustite da vas nazivaju vođama, jer imate samo jednog Vođu: Krista! Tko je najveći među vama, neka vam bude sluga! Tko se uzvisi, bit će ponižen; a tko se ponizi, bit će uzvišen.
Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri jedni, koji pred ljudima zatvarate vrata kraljevstva nebeskoga: vi sami ne ulazite u njega, niti dopuštate da uđu oni koji bi htjeli!
Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri jedni, koji obilazite more i kopno da učinite jednoga istovjernikom, a kad to postane, učinite ga sinom paklenim dvaput gorim od sebe!
Jao vama, slijepe vođe, koji tvrdite: Ako se tko zakune hramom, to ništa ne vrijedi; ako li se zakune hramskim zlatom, onda je obavezan! Luđaci i slijepci! Što je više: zlato ili hram koji posvećuje zlato? I opet: Ako se tko zakune žrtvenikom, to ništa ne vrijedi, a zakune li se žrtvenim darom koji je na njemu, onda je obavezan. Slijepci! Što je više: žrtveni dar ili žrtvenik koji posvećuje žrtveni dar? Tko se zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. Tko se zakune hramom, kune se i onim koji u njemu prebiva. Tko se zakune nebom, kune se Božjim prijestoljem i onim koji na njemu sjedi.
Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri jedni, koji dajete desetinu metvice, komorača i kima, dok zanemarujete najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe i vjernost. Ovo je zadnje trebalo činiti, a ono prvo ne propustiti! Slijepe vođe! Vi cijedite komarca a devu proždirete.
Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri jedni, koji ste slični okrečenim grobovima što se izvana pričinjaju lijepi, a unutra su puni mrtvačkih kostiju i svakog truleža! Tako se i vi izvana činite ljudima pravedni, a unutra ste puni licemjerja i nepravednosti.
Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri jedni, koji gradite prorocima grobove i pravednicima ukrašujete spomenike, i govorite: Da smo živjeli u vrijeme otaca naših, ne bismo s njima sudjelovali u ubijanju proroka. Tako sami svjedočite da ste sinovi onih koji su ubijali proroke. Popunite, dakle, mjeru otaca svojih!
Guje i zmijski porodi! Kako ćete izbjeći osudu paklenu?
Ja zato šaljem među vas proroke, mudrace i književnike, od kojih ćete jedne pobiti i razapeti, a druge bičevati u svojim sinagogama i progoniti ih iz grada u grad. – da padne vas sva nedužna krv što je prolijevana na zemlji od krvi pravednoga Abela do krvi Zaharije, sina Bahrijina, koga ubiste među hramom i žrtvenikom. Zaista, kažem vam, sve će to pasti na ovaj naraštaj. (23, 1-36)
Isus je među ostalim rekao: Nikoga na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer imate samo jednoga Oca, onoga nebeskoga! (Mt 23, 9)
Zašto onda postoji “sveti otac” na Zemlji? Tko kao katolik vjeruje u Isusove riječi, morao bi si postaviti pitanje ne kliče li jednoj rimo-katoličkoj “galionskoj figuri” i tako podržava da se ime Isusa i Njegovo učenje prezire, kako bi se ismijavao najveći prorok svih vremena, koji je postao našim Otkupiteljem.
Isus je govorio protiv svećenstva: Ne dopustite da vas nazivaju rabbi, jer imate samo jednog Učitelja, a svi ste braća! (Mt 23, 8)
Isus se nazvao Učiteljem, dakle Učiteljem mudrosti. Katolička crkva je učinila Isusa svećenikom protivno Njegovom učenju i protiv Njegove volje. U katoličkom Katekizmu, Br. 1548 se kaže: “U crkvenoj službi zaređenog službenika sam Krist je nazočan svojoj Crkvi kao Glava svoga tijela, Pastir svoga stada, Veliki svećenik otkupiteljske žrtve, Učitelj Istine.”
U katoličkom Katekizmu se kaže: “… i Učitelj Istine.“ To je opet izrugivanje Isusa, Krista od strane današnjih crkvenih dužnosnika. Oni govore o Učitelju Istine, ali ne čine ništa od toga što je Isus poučavao i htio.
Prorok – vanredno izdanje Christusstaat – international
Isključuje li vjera ljudska prava 