Isključuje li vjera ljudska prava

Yearly Archives: 2013

Biblija je krivotvorena

U Starom Zavjetu poziva jedan
krvožedni monstrum-Bog
na ubojstvo, pljačku, pomor naroda,
rat i klanje životinja.
I u Novom Zavjetu od samog početka
bilo je velikih nesuglasica.
Kasnije je tekst bio uredno krivotvoren.
I pored toga, za protestantsku i katoličku instituciju,
Biblija je “istinska riječ Božja” i
“jedina smjernica” –  sa djelomično strašnim
posljedicama za čovjeka i životinju:

U katekizmu
I Katolička crkva izjavljuje
da važi:

“Stari Zavjet koji priprema novi, a
ovaj nadopunjuje Stari. I jedan i drugi;
su istinska riječ Božja.”

Protestantska crkva
u svojim pisanim izjavama
do danas, za važeće je odredila:

Kako Stari tako i Novi Zavjet je
jedini sud, pravilo i smjernica , po
kojem sva učenja moraju biti
priznata i ocjenjena, da li su dobra ili
loša, ispravna ili neispravna.

(Konkordatska formula iz 1580 godine,
Epitom, pojam cijelosti 3)

Iz knjige: Jeronim, krivotvoritelj Biblije
Verlag DAS WORT GmbH
Marktheidenfeld

Radosti cenzuriranja književnosti: Seks, vještice i slobodno mišljenje

http://www.srednja.hr

Objavljeno 26.03.2013 13:33 piše Aldo Franičević

Cenzura nije izum modernog doba. Car August zabranio je Ovidijeva djela prije dvije tisuće godina, a praksa progona ‘krivomišljenja’ i ‘prljave’ umjetnosti nije nestala ni do današnjih dana. Seks, vještice i najviše sloboda mišljenja smetala je moćnicima i dušebrižnicima već više od dva tisućljeća.

Radosti cenzuriranja književnosti: Seks, vještice i slobodno mišljenje

Cenzura je postupak nadziranja slobode izražavanja. Može se provoditi u širokom, od uništavanja nepoželjnih sredstava izražavanja, preko brisanja ili precrtavanja nepoželjnih dijelova, do mijenjanja, izokretanja, odnosno falsificiranja onih dijelova koji se ne podudaraju sa svjetonazorom ili zakonskim odredbama vlasti ili urednika.

Otprilike tako u kratkim crtama cenzuru definira Wikipedia. Ono što se ne može iščitati iz ovog šturog opisa je da je taj naoko besmislen postupak tisućama godina spoticao književnike, znanstvenike i mislioce, a neke je čak stajao i života.

Iako Wikipedia tvrdi da je cenzura instrument kojim se koriste uglavnom autoritarni i totalitarni sustavi, ona je postupak koji nije stran ni, nazovi, demokratskim društvima poput američkog ili hrvatskog.

Ljepota cenzure u Hrvatskoj i SAD-u

(više…)

Dante i Darwin, pisci za hiljadu godina

bhdani.com

Priče o čovjeku i majmunu

U međunarodnoj anketi uglednog londonskog nedjeljnika The Times Literary Supplement, za dvije najznačajnije knjige proteklog milenija proglašene su Danteova Božanstvena komedija i studija Postanak vrsta Charlesa Darwina. Ova dva, teško usporediva djela najnapadanije su knjige u ljudskoj povijesti, povijesti suprotstavljanja zadatoj matrici svijeta


Općenito se milenij koji je upravo iza nas smatra razdobljem knjige. Velike civilizacijske knjige na kojima su formirane tri monoteističke religije, doduše, nastale su ranije, ali nizovi olovnih slova što ih je izradio i povezao u “štegove” njemački draguljar Johannes Gensfleisch, poznatiji kao Gutenberg, ostavljali su na pergamenama identične otiske stranica Biblije. Te godine (1455.), u njemačkom gradu Mainzu, otkriven je izum koji će obilježiti cijelo drugo tisućljeće – izum umnožavanja knjige.

Koje su najznačajnije knjige tiskane u prošlom tisućljeću? Odgovor nije lako dati, jer ih je štampano na milijune i odgovora bi bilo otprilike onoliko koliko bi bilo upitanih èitatelja. U međunarodnoj anketi londonskoga èasopisa The Times Literary Supplement dvije su, pak, knjige proglašene za istinske događaje tisućljeća: Danteova Božanstvena komedija, te Darwinova knjiga Postanak vrsta. Zbog čega su se brojni i kompetentni suradnici ovog tjednika odlučili upravo za Dantea i Darwina?

Prognani sin Firence Koliki je uopće utjecaj knjiga na svijet? Ugledni londonski časopis globalnog utjecaja tvrdi da su Danteova kao i Darwinova knjiga, iako nastale u razmaku od gotovo pet stoljeća, stubokom promijenile čovjekovo poimanje života na zemlji, riječju – da poslije njihova objavljivanja više ništa nije kao što je bilo u sveukupnoj ljudskoj civilizaciji. O “zavjereničkom” djelovanju ovih knjiga na umjetnost i znanost najtemeljitije se i najtrajnije izjašnjavala Katolička crkva, proglašavajući i jednu i drugu “đavolskom literaturom”, ali bez uspjeha. Iako je Božanstvena komedija izišla neposredno iz kršćanstva i na neki način predstavljala njegovu apologiju, njen autor je zbog svojih stihova bio zauvijek prognan iz svog rodnog grada Firence, pod prijetnjom lomače.

(više…)

Mile Babić | Idolopoklonstvo i nasilje

Prometej.ba

Štampa

sekula aveti[…] Antropocentrizam i antropomorfizam ljudske spoznaje istaknuo je L. Feuerbach u svojoj teoriji projekcije, po kojoj je teologija zapravo antropologija, po kojoj je Bog, u kojega su vjerovali ljudi njegova vremena, zapravo čovjekova projekcija, tj. čovjekov proizvod. Tu teoriju projekcije razradio je kasnije F. Nietzsche. U Antikristu Nietzsche ističe da teologija stvara sebi “svoga Boga po svojoj potrebi“, da je Crkva “točno suprotnost od onoga što je Isus htio“, da Crkva zapravo traži sebe, provodi svoju volju za moću. Za Nietzchea je kršćanski Bog neprijatelj života, njemu se klanjaju neprijatelji života, oni, dakle, koji ubijaju život. Takav Bog je ništavan jer nastaje i nestaje, ljudi su ga proizveli i ljudi su ga ubili. Klanjanje takvom Bogu je zapravo klanjanje ništenju života, tj. klanjanje smrti i ubojicama.

 

Kritiku antropocentrizma i antropomorfizma nastavit će kasnije i teolozi i filozofi, osobito filozofi postmoderne. Tu će kritiku radikalizirati Emmanuel Lévinas tvrdnjom kako je zapadna metafizika zapravo metafizika rata, metafizika stalnog tlačenja i uklanjanja drugog, metafizika svođenja svega drukčijeg na isto, zapravo na svoje ja, što se onda zove egologija.

(više…)

Da li je Isus htio svećenike?

Ako je Isus iz Nazareta htio svećenike, tada bi se tako važna riječ kao «svećenik» ipak morala nalaziti negdje u Evanđeljima – ali je nema!

Židovskim je svećenicima rekao »Vi se ne trebate Rabi zvati, nego, vi ste braća i sestre….:» Ili: «Tko među vama hoće biti velik, neka bude sluga svima…» Uostalom kršćanski svećenici uvedeni su tek u 4. Stoljeću.

Primjedba redakcije: Možda su svećenici potrebni jer je crkveno (ali ne Kristovo) učenje postalo tako komplicirano, da se mora studirati da bi se shvatilo?! Ovo su argumenti iz crkvenih spisa, nisu izmišljeni, i samo su poticaj za razmišljanje.

BABILONSKA BLUDNICA – 2. DIO

Putujući tako kroz stoljeća crkvene povijesne hereze, dolazimo i do one najkrvavije, Inkvizicije, službeno ustanovljene na koncilu u Veroni 1184. godine, organizacije smatrane najgorim crkvenim izumom svih vremena, koja je usmrtila, osakatila ili unakazila milijune ljudi, pretežno žena. Ona se kroz stoljeća razvila gotovo do savršenstva što se organiziranosti u ubojstvima, mučenjima i oduzimanja imovine tiče. S obzirom na njena djelovanja i tehnike mučenja koje je provodila i usavršila, te njenu rasprostranjenost pogotovo po svim katoličkim zemljama, svakako zaslužuje jedan poseban članak koji će vjerojatno u budućnosti i biti napisan.

Kako bi još više povećali svoje materijalno bogatstvo, pripadnici klera odlučili su izmisliti još jedan originalan način za to – indulgenciju ili jednostavnije rečeno, oprost od svih grijehova, koji se naravno plaćao, ponekad i vrlo skupo. Ta je praksa uvedena 1190. godine, da bi četiri stoljeća kasnije bila uzrok i povod za Veliku reformaciju koju je započeo i predvodio njemački svećenik Martin Luther, prikucavši na vrata crkve u Wittenbergu 31. listopada 1517. svojih 95 teza.

(više…)

BABILONSKA BLUDNICA – 1. DIO

Više od tisućljeće i pol Katolička crkva prakticira niz heretičkih i blasfemičnih tradicija koje nemaju svoje uporište u Bibliji i u potpunoj su suprotnosti s naukom Svetoga Pisma, a službeno su potvrđene na raznim crkvenim koncilima, pa i od samih papa i time postale obvezujuće za sve katoličke vjernike.

Na prvom ekumenskom saboru u Niceji 325. godine, do tada poganski car Konstantin proglasio se prvim kršćanskim carem iako je Crkva već prije toga ustalila neke običaje kojima je sebi uzela ekskluzivno božansko pravo na vlast, pa su izmislili kako je sv. Petar boravio i bio mučen te pogubljen u Rimu iako za to nema apsolutno nikakvih dokaza, a čak je tadašnje kršćane, kao i ove današnje, uvjeravala da je Isus osobno imenovao Petra za apostolskog poglavara prve Crkve i time uspostavila papinski kontinuitet..

U četvrtom stoljeću, poslije Krista naravno, Crkva je uvela križ kao simbol i počela unovčavati molitve za mrtve. Kako bi još malo unaprijedila svoju trgovinu uvela je i svijeće, koje su se morale kupiti, te raznorazne anđele i štovanje mrtvih svetaca kao što je uvela i svetu misu. U petom stoljeću, nakon koncila u Efezu, počeo se koristiti izraz Majka Božja za Isusovu majku Mariju, a početkom šestog stoljeća svećenici su se odlučili uniformirati, pa su se počeli odijevati drugačije od običnih smrtnika. Iz tog stoljeća potječu i posljednja pomast kao i dogma o Čistilištu koju je ustanovio papa Grgur Veliki. Znamo da je Bog u jednom trenutku odlučio ispremiješati sve jezike, pa se taj isti papa dosjetio kako će se od tada sveta misa i sve molitve obavljati isključivo na latinskom jeziku.

(više…)

Razmisli

Prosinac 2011

Dominik Petris

Tko sjedi na Petrovoj Stolici?

Petrova ili „Sveta Stolica“ ili pravim imenom Baština Svetog Petra  je u današnje vrijeme vrlo aktuelan pojam promatrajući iz perspektive zaštite ljudskih prava te je s pravom možemo nazvati simbolom konačne propasti Rimskog carstva sazdanog na temeljima najveće povijesne prijevare zvane Rimokatolička crkva.

Po vlastitom nauku to je institucija pravednosti i zalaganja za ljudska prava pred licem Boga. Ali, nije za odbaciti i tvrdnju o „navodnoj“punomoći u zastupanju samog Isusa Krista u čije ime je  ta institucija političke i ine moći počinila niz zločina isključivo zbog vlastitog materijalnog interesa na račun bližnjega. Duhovnost i moralno-etički principi nepoznati su u ovom okruženju kojem je ipak ista kategorija principa stalno na jeziku i u riječima. Ali ne i u djelima.

Povijest prijevare seže u doba najvećeg proroka svih vremena Isusa Nazarećanina a i šire u period od otprilike posljednjih pet tisuća godina, a riječ je o dobu mnogih istinskih proroka koji su živjeli ono što su govorili.

Niti jedan od njih se nije oblačio u purpur, zlato i svilu, niti okupio oko sebe raskošni aparat moći pomoću kojeg je s teološkom domišljatošću i učenjima, koja proturječe vječnom zakonu, povukao narod na svoj put kako bi ih ljudi obožavali i vjerovali im, da Bogu mogu doći bliže jedino preko posrednika, crkvenih „dostojanstvenika“. Izvanjski izgled i prividne istine crkvene ignorancije oduvijek su ostavljali ljude i duše u duhovnom i materijalnom siromaštvu.

U svim vremenima crkveni nositelji službe ukrašeni titulama, luksuzom i moći, narodu su usađivali strah i vješto ih učinili ovisnicima svoga učenja o prokletstvu. Čovjek Isus bio je iz naroda i nije poučavao „Petrovu stolicu“ koju su kasnije svećenici i farizeji učinili sve do danas simbolom razvrata, pohlepe, neljudskih prava, zgrtanja bogatstva, inkvizicije, političkih razvrata zbog osobnih interesa a iznad svega je izgradili kao jasnu babilonsku građevinu razjedinjenja, dogmi, rituala, ovisnosti, prijetećeg ponašanja vezivanjem na pogansku umjetnu religiju.

Crkvene okrunjene glave Petrova su stolica odlaska čovječanstva u ponor ljudskog ja, a ljudska prava su pri tom u magli korporacije i savezništva država, političara, bankara i istih tih vukova u janjećim krznima.

„Igru crkvenih sudionika ne mogu prozrjeti samo oni koji i sami žele sudjelovati, kako bi na pozornici svjetskog kazališta inscenirali ulogu koja im u crkvi i u državi daje dostojanstvo i ugled. Narod koji nije naučio razmišljati plješće i poslušno sve to plaća.“

Isus nije osnovao nikakve crkve od kamena da bi se u njima kršila prava naroda niti su samozvani kardinali, biskupi, svećenici i  i župnici ti koji uopće smiju govoriti i pozivati se na ime Isusa Krista. Oni mogu govoriti samo u svoje ime i samo iz svoga intelekta, a ne u ime i iz neiscrpnog izvora Inteligencije jer ne žive ono o čemu govore i nemaju iskustvo istinskog života u Duhu.

Milijarde crkvenog bogatstva dolaze od izmučenog i maltretiranog naroda i od države koja svoju državnu kasu više otvara bogatima nego najsiromašnijima.

Ono što prebogata crkva nudi samo je ljudsko djelo i u današnje vrijeme postoji rascjep između najbogatijih i njasiromašnijih. Između je jaz. Raspor popunjava crveno-crna alijansa na čelu koje je HBK koja se još usudi govoriti o tom koga treba izabrati na izborima. Svakako one koji progone komuniste iako je jasno da je sam ateizam i komunizam stvorila upravo katolička alijansa –  države s političarima i bankarima te Vatikan s papama na čelu.

Hrvatska je zbilja obilježena katolicizmom kao ideologijom koja pripada tzv. nacionalnom biću. Ako je taj gordijev čvor sastavljen od 80% katolika, onda on kroji politiku i gospodarstvo Hrvatske. Pravednost, pravda i tzv. bolje sutra se već dvadeset godina provlači kroz sekularni odnos Crkve i države i trebao bi polučiti konkretne, „katoličke“ rezultate. To su poštenje, bratstvo i sjajni gospodarski rezultati čije su karakteristike bolje od država koje nemaju takvu strukturu stanovništva. Umjesto toga na „Petrovoj stolici“ sjedi Dajla, Zadarska biskupija kao dio Vatikana, Ugovori Sveta Stolica-RH, Vojni ordinarijat, sjedište (palača) HBK itd. Rezultati bi trebali biti izvrsni – narod bi trebao živjeti u blagostanju katoličkih vrednota jer je država iz proračuna u proteklih dvadesetak godina isplatila milijarde Katoličkoj crkvi da to bude upravo tako.

Ali, to upravo tako – nije. A Crkva je ispostavila Račun koji je narod uredno platio. No, usluga Petrove Stolice nije izvršena. Socijalni nemiri, netransparetntna pretvorba, korupcija, pljačka državnog novca, rast inozemnog duga – drugi je račun koji je narod platio.

Znači, pozivanje na vjekovne tradicijske tekovine katoličkih kardinala vodi nigdje drugdje do li u – propast.

To, zdravoseljačkim vjekovnim jezikom naroda znači da Petrova Stolica nema dignitet, nije autentična, nema vjerodostojnost u obnašanju moralno-etičke vertikale društva.

Razmisli!? Nije li jedini izbor koji preostaje narodu promišljaj o ovdje izrečenim činjenicama te skidanje krinke lažnih dobrotvora i moralnih uznika te uzimanje svoje budućnosti u svoje ruke – povjerenje se može dati samo onome tko ispunjava ono što govori.

Ali i to što govori treba stajati na pijedestalu analitike protkane principima pravednosti, a ne sjajem Petrove Stolice čije je noge moljac izjeo i samo je pitanje trenutka kada će se srušiti kao babilonska kula.

Ono što je odista pravo, dostojanstva vrijedno niti jedan moljac ne može izgristi.

Ljudskoj duši ne trebaju tereti stolica na kojima sjede kardinali, biskupi, župnici, političari, bankari.

Ljudsko je pravo zapisano u Ustavu RH i vrlo je prozaično da tu istinsku, nadasve jednostavnu knjižicu ne žele poštivati upravo oni koji o pravima i morlu najviše govore.

Prosinac, godine Gospodnje 2011.

Crkveno učenje u slijepoj ulici

 “Dva svemirska boga, Bog Mojsija i Bog Isusa – ili jedan promjenjivi Bog?”, u stvari je već dobilo odgovor. Kod proroka Malahije to jasno kaže sam Bog: Ja, Gospod, ne mijenjam se … (Mal. 3, 6)

Iz toga slijedi, već nakon onoga što je dosad bilo rečeno, da izjava Crkve po smislu: Biblija je u svim dijelovima neposredna, istinska riječ Božja … mora biti netočna.

U  opsežnim tumačenjima  svjetlo istine uvijek svijetli – kao kroz različite fasete brušenog kristala – u neprozirnu mješavinu istine i laži, koja je u mnogim glavama uzrokovala zbrku, u bezbrojnim srcima izazvala beznađe, izgubljenost i očajanje i odlučujuće suodredila jedan razvoj koji je konačno doveo do mehanizma pritiska i obmane, koji se naziva “kršćanskom crkvom”.

Istina će vas osloboditi (Iv 8, 32), rekao je Isus iz Nazareta. Riječ Boga je oduvijek bila svjetlo istine koju je On preko nebeskih glasnika svjetla davao ljudima kako bi se oni mogli osloboditi svojih opterećenja, unutarnjeg i izvanjskog ropstva, navezanosti i prisile. Oduvijek je protivnik Božji bio neprijatelj istine i dobra. On je nastojao i nastoji zatamniti svjetlo. Za to mu je bilo i jest pravo svako sredstvo, a zloupotreba Božjeg imena i imena Isusa Krista u tu svrhu pokazalo se kao jedno od najrafiniranijih – danas bismo rekli: psihološki najdjelotvornijih – sredstava, kako bi se zatrovala srca vjernika, bogobojaznih ljudi, njihove duše vezale i učinile pristupačnima za laž i prijevaru, za nebožansko.

Prorok – vanredno izdanje Christusstaat – international

Zaista u našoj Crkvi nije preostala više niti sjena apostolskog učenja …

 

Zaista u našoj Crkvi

nije preostala više niti sjena

apostolskog učenja …

uveli smo

neko drugo učenje i disciplinu.

Najvažnije je težiti tome

da se ne dopusti da itko,

makar i najmanje,

čita iz evanđelja,

osobito na narodnom jeziku.

Dovoljno je ono malo

što se čita na misi.

Svatko tko marljivo odvagne

što se njeguje u crkvama,

i to pojedinačno promotri,

naći će da je naše učenje

različito od onoga u evanđelju,

zapravo baš njemu suprotno …

 

(Iz stručnog mišljenja trojice biskupa za papu Juluja III.

Hans-Jürgen Wolf, Sünden der Korche)